Content uploaded by Tihomir Orehovački
Author content
All content in this area was uploaded by Tihomir Orehovački on Oct 12, 2014
Content may be subject to copyright.
Prednosti (i nedostaci) korištenja Web 2.0 aplikacija
za e-učenja iz hibridnih kolegija na visokim učilištima
Sažetak
U radu su opisani projekti iz e-učenja realizirani od 2004. godine nadalje koji
obuhvaćaju korištenje Web 2.0 aplikacija u hibridnim kolegijima te evaluaciju upotrebljivosti
(kvalitete u korištenju) Web 2.0 aplikacija u visokoškolskoj nastavi. Razmatrane su prednosti
korištenja e-učenja u hibridnim kolegijima, kao i problemi vezani uz upotrebljivost i
pouzdanost Web 2.0 aplikacija te održavanje takvih tehnologija za e-učenje na vlastitom
računalu poslužitelju. U zaključku su istaknute očekivane koristi od uporabe e-učenja na
visokom učilištu u kontekstu drugih obveza akademskih nastavnika.
1. E-učenje u hibridnim nastavnim predmetima i Web 2.0 aplikacije
Intenzivniji početak istraživačkog interesa za e-učenje na Fakultetu organizacije i
informatike može se približno locirati u 2004. godinu (npr.: [1], [2]), kad su na
konferencijama CUC 2004 i IIS 2004 prezentirani teorijski radovi pod naslovom „The
prospects for blended learning in Croatian academic institutions“ i „The interdependence of
communication and pedagogy in distance education“. U navedeno vrijeme prof. dr. sc.
Dragutin Kermek ima razvijenu vlastitu verziju sustava za upravljanje učenjem (LMS) pod
nazivom „FDL“ (FOI Distance Learning), a prof. dr. sc. Goran Bubaš u okviru hibridnog
kolegija „Psihologija interneta“ uvodi primjenu WebCT LMS sustava u kombinaciji sa
sljedećim Web 2.0 aplikacijama: wiki, blog i Delicious.
Iste godine Conole [3] objavljuje rad pod naslovom „E-Learning: The Hype and the
Reality“, u kojem ističe potrebu za istraživanjem velikog broja tema vezanih uz e-učenja, koje
je moguće svrstati u široka područja pedagogije, tehnologije, organizacije i
okruženja/konteksta. Autorica zaključuje navedeni članak riječima: „Istraživanja će nam
pružiti pravi uvid u načine na koje tehnologija može djelotvorno podržati učenje i nastavu...“.
Sukladno tome, nakon 10 godina istraživanja e-učenja, 30-ak objavljenih radova, 5
nacionalno financiranih projekata iz e-učenja, 20-ak radionica i webinara, 5 nastavnih
predmeta s intenzivnijom primjenom e-učenja, kao i 2 međunarodne nagrade iz e-učenja
(2008. i 2011. godine), prvi autor ovog rada (G. Bubaš) sve više je priklonjen mišljenju koje o
uvođenju e-učenja iznose Njenga i Fourie [4]. Oni tvrde da propagatori prihvaćanja e-učenja,
tzv. tehnopozitivisti, nastupaju s ideološkog stajališta koje je moguće okarakterizirati kao
„kompulzivni entuzijazam“ o e-učenju u visokom obrazovanju, kao i da takvu ideologiju
redovito oblikuju, promoviraju i usmjeravaju osobe koje će biti na dobitku njenim
prihvaćanjem bez da nastavnicima daju dovoljno vremena i mogućnosti za ispitivanje
konkretnih koristi i opasnosti od e-učenja.
Brojna istraživanja u posljednjih 15-ak godina bavila su se usporedbom tradicionalnih
i online oblika poučavanja te su u početku uglavnom pokazivala da između njih ne postoje
statistički značajne razlike (vidjeti, primjerice, članke dostupne na web mjestu pod nazivom
„No significant difference“1). Međutim, u posljednjih nekoliko godina sve je više istraživanja
koja pokazuju na statistički bolje rezultate učenja i poučavanja u tradicionalnim uvjetima u
„učionici“. Posebno treba istaknuti da je 2013. godine objavljena Gallupova anketa2, koja je
provedena na uzorku od 1.025 odraslih osoba u SAD-u, prema kojoj online obrazovanje ima
blagu prednost imajući u vidu isplativost („value for money“) i mogućnosti prilagodbe studija
njihovim potrebama („options for curriculum“). Međutim, prema toj anketi, online
obrazovanje puno je lošije procijenjeno imajući u vidu mogućnost stjecanja obrazovnog
stupnja (diplome) koji će poslodavci pozitivno vrednovati, osiguravanje rigoroznih metoda
provjere znanja i ocjenjivanja u koje je moguće imati povjerenje, osiguravanje
visokokvalitetne nastave primjereno kvalificiranih nastavnika te mogućnosti poučavanja koje
je prilagođeno svakom pojedincu.
U ovom će izlaganju, na autorovim praktičnim primjerima primjene e-učenja, biti
ukratko prikazane koristi i neki problematični aspekti primjene Web 2.0 aplikacija za
nastavnike.
1.1. Rani primjer primjene Web 2.0 aplikacija na kolegiju „Psihologija interneta“
U hibridnom kolegiju „Psihologija interneta“ na Fakultetu organizacije i informatike u
Varaždinu od 2001. do 2006. godine postupno su uvođene online tehnologije u nastavu.
Najbolja iskustva vezana su uz uporabu WebCT sustava za upravljanje učenjem (LMS) koji je
održavao CARNet. Taj sustav održavan je bez troška za nastavnike i imao je brojne LMS
funkcionalnosti. Na slici 1. prikazano je sučelje tadašnjeg hibridnog kolegija u WebCT LMS-
u. Imajući u vidu trajnost CARNetove podrške za WebCT LMS, potrebno je napomenuti da
su nakon 2008./2009. akademske godine nastavnici trebali napraviti prijelaz na Moodle LMS,
tj. za nastavne sadržaje u WebCT-u više nije bilo tehnološke podrške.
1 http://www.nosignificantdifference.org/
2 http://www.gallup.com/poll/165425/online-education-rated-best-value-options.aspx
Slika 1: Prikaz sučelja WebCT tečaja za hibridni kolegij „Psihologija interneta“
Ostale internetske tehnologije korištene 2004. godine u sklopu kolegija „Psihologija
interneta“ bile su wiki aplikacija MediaWiki i blog alat Xoops, postavljeni na vlastitom
računalu poslužitelju, kao i Web 2.0 aplikacija za društvene knjižne oznake Delicious.
Iskustva s tim aplikacijama prikazana su u tablici 1.
Imajući u vidu obrazovne učinke u ranom razdoblju korištenja Web 2.0 aplikacija u
hibridnoj akademskoj nastavi kolegija „Psihologija interneta“ (od 2002. do 2005. godine),
treba posebno istaknuti (1) razvoj web kompetencija studenata, (2) podršku razvoju online
komunikacijskih vještina, (3) mogućnost izražavanja osobne kreativnosti studenata u
prikazivanju online sadržaja, (4) poticanje kolaborativnog učenja, (5) stvaranje bogatijeg
obrazovnog okruženja i unapređenje iskustva studenata te (6) pozitivan efekt novosti kod
prvog korištenja Web 2.0 aplikacija na pozornost, interes i motivaciju studenata da ih koriste
u izvršavanju online zadataka. Međutim, u perspektivi višegodišnje uporabe u nastavi Web
2.0 aplikacija kao što su wiki i blog, koje su postavljene na vlastitom računalu poslužitelju,
treba istaknuti sljedeće doživljene poteškoće: (1) ovisnost nastavnika o angažmanu sistem
administratora, (2) potreba održavanja računala poslužitelja, (3) nužno periodičko ažuriranje
aplikacija za MediaWiki i Xoopsu, (4) rješavanje problema koje su uzrokovali web roboti
postavljajući neželjeni sadržaj (spam) u prostor za diskusije o wiki člancima ili prostor za
komentiranje postova u blogovu, kao i (5) nedostupnost generiranog sadržaja ili potreba za
trajnim arhiviranjem online sadržaja nakon prestanka korištenja aplikacija za wiki ili blog,
odnosno njihove deaktivacije na računalu poslužitelju.
Tablica 1. Prednosti i nedostaci korištenja Web 2.0 aplikacija – kolegij „Psihologija interneta“
MediaWiki Xoops Delicious
Uočene prednosti: jednostavno
dodavanje članaka/stranica i
editiranje teksta; ima tražilicu;
kolaborativno editiranje
dokumenata; javno dostupno na
webu; zatvoren sustav za skupinu
korisnika; moguće korištenje
zajedničkog korisničkog imena.
Uočene prednosti: moguć je vizualno
vrlo atraktivan prikaz studentskih
blogova, kao i njihovo komentiranje
drugih studenata; potiče kreativnost i
omogućuje suradničko (peer-to-peer)
učenje, moguć je WYSIWYG editor;
individualna korisnička imena.
Uočene prednosti: nije potreban
vlastiti server ili web hosting;
relativno jednostavno i intuitivno
rješenje za stvaranje i dijeljenje
kolekcija poveznica na odabranu
literaturu i web mjesta vezana uz
nastavni predmet i temu projekta;
korištenje tagova; kod studenata se
stvara osjećaj da s drugima mogu
dijeliti rezultate svojih napora u
traženju kvalitetnih sadržaja na
webu.
Doživljeni nedostaci: bio je
potreban vlastiti server ili hosting;
nužan je bio angažman
administratora sustava; wiki nije
imao WYSIWG editor; nužno je bilo
ažuriranje wiki softvera; izloženost
spamanju i oglašivačkim web
robotima; privatnost studenta nije
osigurana ako kod označavanja
autorstva sadržaja koriste vlastita
imena.
Doživljeni nedostaci: potreban je
vlastiti server ili hosting; nužan je
angažman administratora sustava;
nužno je ažuriranje softvera; javlja se
dodatni posao kreiranja i održavanja
studentskih korisničkih računa; editor
nije bio dovoljno intuitivan; iz nepoznatih
razloga došlo je do usporenog rada kod
pristupa korisničkim stranicama, prijave
korisnika i pohranjivanja sadržaja
editora.
Doživljeni nedostaci: uporaba
sučelja nije bila podjednako intuitivna
svim studentima; većina studenata
koristila je društvene knjižne oznake
samo za izradu kolekcije literature za
projekt (tj. prema nalogu).
Napomena: Sustav je uspješno
korišten za rječnik pojmova i
organizacijske aktivnosti
(predbilježbe za termine
studentskih prezentacija i izlaske
na ispite). Brzina rada bila je dobra
i u uvjetima opterećenosti lokalne
računalne mreže (LAN).
Napomena: Sustav je korišten za
individualne blogove studenata te je
omogućio vrlo atraktivne prikaze
rezultata njihovih projekata.
Napomena: Sustav je uspješno
korišten prilikom vježbe traženja
literature za projekte te za
organizaciju poveznica na
pronađene članke i web mjesta.
Prednost korištenja većeg broja alata za e-učenje u kombinaciji s tradicionalnom
nastavom u sklopu kolegija „Psihologija interneta“ očitovala se u oblikovanju raznolikog i
poticajnog hibridnog okruženja za učenje. Pritom treba naglasiti da je „virtualnim“ sadržajima
kolegija „Psihologija interneta“ u 2005./2006. akademskoj godini pridodan i zaseban e-tečaj
pod nazivom „On-line komunikacija“. Na slici 2. shematski su prikazane komponente
hibridnog kolegija „Psihologija interneta“ imajući u vidu područja u kojima su studenti
sudjelovali u kreiranju i prezentiranju obrazovnih sadržaja (prema Bubaš i Kermek, 2007.),
dok su na slici 3. prikazani rezultati studentskog ocjenjivanja pojedinih obrazovnih
komponenti tog kolegija.
Tradicionalna
nastava u učionici
Teme lekcija
Online vježbe u
računalnoj učionici
WWW, WebCT
Zadaci za rad kod
kuće
Različite teme
Studentske
prezentacije
Različite teme
Studenti kreiraju
online sadržaj
Web stranice, wiki,
blog, Delicious
Slika 2: Prikaz studentskih aktivnosti u hibridnom kolegiju „Psihologija interneta“
Kao što je vidljivo iz slike 2., hibridni kolegij „Psihologija interneta“ kombinirao je
studentske prezentacije u učionici (tj. komunikaciju licem u lice) s njihovim online
aktivnostima pretraživanja weba, izrade web stranica, pisanja članaka u wikiju i blogu,
organizacije poveznica na online resurse u aplikaciji za društvene knjižne oznake Delicious,
kao i raspravljanja u WebCT forumu. Na slici 3. (prema: [5]) prikazana je studentska procjena
pojedinih aktivnosti iz hibridnog kolegija (za procjene je korištena Likertova skala u rasponu
od 1 – vrlo loše do 5 – vrlo dobro). Osim bloga, koji je stvarao tehničke poteškoće
korisnicima, online aktivnosti poput korištenja WebCT LMS-a, wikija i e-tečaja „On-line
komunikacija“ bili su, u odnosu na korisnost, kod 67 anketiranih studenata procijenjene
prosječnom ocjenom „4“, tj. malo bolje nego nastava koja se održavala u učionici
(„predavanja“) i laboratoriju s računalima („vježbe“).
12345
Hibridni kolegij
Wiki
Blog
E-tečaj
WebCT
Vježbe
Predavanja
Korisnost
Slika 3: Ocjena različitih oblika poučavanja u hibridnom kolegiju „Psihologija interneta“ (N=67)
1.2. Primjena Web 2.0 aplikacija u kolegiju „Računalom posredovana komunikacija“
U kolegiju „Računalom posredovana komunikacija“, koji od 2007./2008. akademske
godine zamjenjuje raniji kolegij „Psihologija interneta“, osim wikija, bloga i društvenih
knjižnih oznaka, studenti su tijekom nastave svladavali i rad s brojnim drugim Web 2.0
aplikacijama. Studenti su na vježbama u dvorani s računalima upoznali novu Web 2.0
aplikaciju i potom njome izveli posebno oblikovanu pedagošku aktivnost (e-aktivnost)
povezanu sa sadržajem kolegija. Već druge akademske godine, prilikom izvođenja navedenog
kolegija, korištene su Web 2.0 aplikacije za izradu sljedećih vrsta artefakata: mentalne mapa
(buble.us), blok dijagrami (Gliffy), online stripovi (bubblr), web ankete (JotForm), tagiranje
videozapisa (Veotag), kolaborativno pisanje (Google Docs), online prezentacije (SlideStory) i
poučavanje drugih (NanoLearning). Rad s pojedinim aplikacijama na svakom je nastavnom
satu bio uklopljen u odgovarajuću pedagošku formu koja je optimizirala sadržaj lekcije, vrstu
praktičnog zadatka, željene ishode učenja i suradničko (peer-to-peer) učenje. Za kvalitetu
uratka u svakoj od aplikacija studenti su dobivali 0-3 boda. Međutim, kod nekih aplikacija
bilo je očito da su odabrane na brzinu i bez dovoljne prethodne provjere jer su se javljali
problemi vezani uz lošu navigaciju i upotrebljivost (usability), kao i pouzdanost (reliability),
od kojih su mnogi prikazani u tablici 2.
Tablica 2. Upotrebljivost Web 2.0 aplikacija – kolegij „Računalom posredovana komunikacija“
Mentalne mape
Zadovoljavajuća
pouzdanost i lakoća
uporabe
Samo 3 mentalne mape po
korisniku bez plaćanja
Blok dijagrami Dobra pouzdanost i vrlo
intuitivna uporaba
Samo 5 dijagrama po korisniku
bez plaćanja
Online stripovi
Kreativno okruženje
unatoč lošem
pretraživanju Flickra
fotografija
Nedovoljno intuitivno za
početnike, mogući problemi
kod pohranjivanja slika
Anketne forme Pouzdano, intuitivno za
uporabu
Besplatno do 100 anketiranih
subjekata mjesečno,
neograničen broj formi
Tagiranje videa
Nije više dostupno na
webu; bez najave prestao
primati nove videozapise
Primjer Web 2.0 aplikacije koje
je iznenada prekinula s
podrškom i nestala s Weba
Kolaborativni
dokumenti
Pouzdan, umjereno
složeno za uporabu,
općeprihvaćeno
Izuzetno dobra podrška i
visoka ocjene studenata
Online prezentacije
Problemi s primanjem
novih uradaka i radom u
različitim preglednicima
Zahtijeva učitavanje i
pokretanje aplikacije s
korisničkog računala
Poučavanje drugih
Krajnje nepouzdan rad,
gubitak uradaka
studenata, prekid podrške
Ova najmanje pouzdana
aplikacija stvarala je velike
neugodnosti za nastavnika
Zbog uočenih problema s upotrebljivošću i pouzdanošću pojedinih Web 2.0 aplikacija
odlučeno je da će u sklopu još jednog informatičkog kolegija pod nazivom „Struktura
podataka“ u praksi biti isprobano nekoliko kategorija Web 2.0 aplikacija te da će studenti
nakon njihove uporabe za konkretne zadatke ocjenjivati te aplikacije s obzirom na obilježja
(atribute) vezane uz tzv. kvalitetu u korištenju (quality in use).
1.3. Evaluacija Web 2.0 aplikacija u sklopu kolegija „Struktura podataka“
Kako bi se ispitala upotrebljivost pojedinih Web 2.0 aplikacija, u sklopu kolegija
„Struktura podataka“ tijekom akademske 2009./2010. godine drugi autor ovog rada proveo je
istraživanje u kojem su korištene po četiri Web 2.0 aplikacije iz sljedećih kategorija:
- online bilješke (iNetWord, Helipad, Google Docs, Zoho Notebook),
- mentalne mape (Mind 42, Mindomo, Mindmeister, Wise Mapping),
- blok dijagrami (Draw Anywhere, Gliffy, Lucid Chart, Project Draw),
- podcasting (Masher + Podomatic, SlideSix, Stupeflix, Yodio + Woices),
- kolaborativno programiranje (Posteet, Github, Bytemycode, Pastebin).
Utvrđeno je da su studenti najmanje poteškoća u vezi s navigacijom, lakoće uporabe,
pouzdanošću i razumljivošću imali s aplikacijama za izradu mentalnih mapa, a najviše s
aplikacijama za online prezentacije (najbolje ocijenjene pojedinačne aplikacije podcrtane su
na prethodnoj listi; vidjeti: [6]). U idućim akademskim godinama nastavljena je analiza
upotrebljivosti Web 2.0 aplikacija, premda su njihov broj i vrsta promijenjeni (prikazani su na
slici 4.). Na osnovi višegodišnjeg iskustva u radu s Web 2.0 aplikacijama u nastavi nekoliko
kolegija, izrađene su preporuke (strateške smjernice) u vezi s prihvaćanjem Web 2.0
aplikacija kod studenata i nastavnika, selekcija aplikacija s obzirom na njihovu upotrebljivost,
održavanje aplikacija, pedagoške aspekte i učinke kod primjene Web 2.0 aplikacija, socijalnu
interakciju među studentima/učenicima, kao i očuvanje privatnosti i sigurnosti [7].
Slika 4: Web 2.0 aplikacije koje su korištene u sklopu kolegija „Struktura podataka“
Za organizaciju i prikaz uradaka studenata u sklopu kolegija „Struktura podataka“
korišten je wiki sustav u kojem su definirani praktični zadaci za studente koji su bili vezani uz
gradivo na tom kolegiju, a za svaki od praktičnih zadataka trebalo je izraditi mentalnu mapu s
prikazom (definicije) problema, blok dijagram (dijagram toka) s rješenjem problema i
pripremom za kodiranje, online bilješku s teorijskim uporištem problemskog zadatka, kao i
online prezentaciju s audiozapisom u kojoj je vizualno prikazano i usmeno objašnjeno
rješenje problema. Također je rješenje problema u obliku programskog koda postavljeno na
jedan od portala za kolaborativno programiranje (Posteet, Github, Bytemycode, Pastebin), na
kojem je autor mogao dobiti sugestije u vezi s poboljšanjem koda. Budući da su preko wikija
studenti mogli imati uvid u tuđa rješenja velikog broja problema iz područja kolegija, bilo je
omogućeno suradničko (peer-to-peer) učenje programiranja. Unatoč tehničkim problemima s
upotrebljivošću i pouzdanošću pojedinih Web 2.0 aplikacija, u prve dvije akademske godine
rada s njima identificirane su one aplikacije koje su bile najbolje sa stajališta kvalitete u
korištenju (quality in use) za rad s budućim generacijama studenata. Rad s tolikom brojem
aplikacija potaknuo je drugog autora ovog rada na izradu taksonomije Web 2.0 aplikacija [8] i
izradu doktorske disertacije na temu vrednovanja njihove kvalitete u korištenju [9].
2. E-učenje uz pomoć Web 2.0 aplikacija – desetogodišnja perspektiva
U prethodnom poglavlju navedene su brojne Web 2.0 aplikacije korištene u
konkretnim nastavnim predmetima koji su predavani na kombirani/hibridni način, tj. u
učionici i online. Studenti su u navedenim slučajevima imali visoku razinu računalne
pismenosti pa im svladavanje rada s Web 2.0 aplikacijama nije predstavljalo problem, iako za
mnoge aplikacije nije bilo prikladne online upute za korištenje, već su instrukcije dobivali
„uživo“ u laboratoriju s računalima, neposredno prije objašnjenja praktičnog zadatka vezanog
uz sadržaj kolegija. Treba istaknuti da bi studenti bez potrebne razine informatičke/web
pismenosti vjerojatno imali probleme vezane uz prihvaćanje online aktivnosti s većim brojem
Web 2.0 aplikacija u neinformatičkim predmetima. Unatoč tome treba istaknuti da uporaba
Web 2.0 aplikacija može potaknuti veći interes za praktične zadatke, podržati pedagoške
pristupe zasnovane na kognitivističkim i konstruktivističkim metodama poučavanja, obogatiti
obrazovno iskustvo studenata, potaknuti interakciju među studentima i kolaborativno učenje,
kao i dodatno razviti njihove internetske/web kompetencije.
Iskustva autora ovog rada pokazuju da je korištenje Web 2.0 aplikacija potrebno
postaviti u širi pedagoški okvir instrukcijskog dizajna za konkretni nastavni predmet. Na
primjer, u okviru kolegija „Psihologija interneta“ i „Računalom posredovana komunikacija“
svladavanje takvih alata bilo je dio stjecanja kompetencija za korištenju interneta/weba i
online interakcije, a također je bilo povezano s pedagoškim pristupom suradničkog učenja jer
su studenti pomoću Web 2.0 aplikacija kreirali online sadržaje vezane uz nastavne teme na
kolegiju. Slično, u okviru kolegija „Struktura podataka“ širi pedagoški okvir bio je takav da
su studenti u uvjetima suradničkog učenja stjecali više razine znanja iz brojnih praktičnih
tema i zadataka, ali i, svaki za sebe, oblikovali uspješnije strategije pristupanja konkretnim
problemima programiranja u području kolegija jer su uz primjenu mentalnih mapa
dekomponirali (vizualno definirali) konkretne problemske zadatke te pomoću dijagrama toka
kreirali i opisivali njihova algoritamska rješenja, da bi potom korištenjem online bilješki i
prezentacija razjašnjavali sebi i drugima pristup koji su zauzeli u konkretnom zadatku
oblikovanja programskog koda za implementaciju svojeg algoritma. Međutim, osim
oblikovanja šireg pedagoškog okvira za cijeli kolegij, za svaku online lekciju nastavnog
predmeta koja se praktično izvodi uz primjenu rada studenata s nekom Web 2.0 aplikacijom
korisno je odabrati i prikladnu pedagošku (mikro)aktivnost ili tzv. e-aktivnost (e-tivity).
Nažalost, višegodišnje iskustvo u radu s Web 2.0 aplikacijama uputilo je, osim na
probleme vezane uz njihovu pouzdanost i upotrebljivost, kao i ograničenja koja su u njima
postavljena za korisnike bez pretplate na uslugu te izloženost neželjenom reklamiranju,
također i na probleme vezane uz pohranu online sadržaja koji su generirali studenti, potrebe
održavanja wiki i blog aplikacija smještenih na vlastitom računalu poslužitelju, kao i samih
računala poslužitelja, što je zahtijevalo dodatno financiranje iz projekata te angažiranje
informatičkog stručnjaka - sistem administratora. U razdoblju od desetak godina takva
podrška nastavniku na visokom učilištu može izostati pa je na duži rok sigurnije oslanjanje na
sustave za e-učenje koje održavaju institucije poput CARNeta i Centra za e-učenje Srca, a to
su Moodle LMS, Mahara e-portfolio, webinari i sl. Na duži rok, za akademske nastavnike
također nije zanemarivo vrijeme koje će utrošiti na rad sa sustavima za e-učenje i Web 2.0
aplikacijama. Administriranje u nastavnom predmetu kod primjene e-učenja može biti i
nekoliko puta veće u odnosu na tradicionalno učenje, a u slučaju kad se nastavnik na visokom
učilištu također treba baviti znanstvenim istraživanjima, dodatni nastavni angažman u
području e-učenja može s vremenom negativno utjecati na znanstvenu produktivnost.
3. Zaključak
Brojna istraživanja (npr.: [10], [11]) pokazuju da primjena Web 2.0 aplikacija u
hibridnom ili kombiniranom načinu poučavanja u učionici i online postiže jednake ili bolje
rezultate u odnosu na tradicionalno poučavanje samo u učionici. Iskustva autora ovog rada
pokazuju da je moguće poboljšati učinke nastave te osigurati više razine znanja i dugotrajnije
pamćenje sadržaja uz primjenu odgovarajućeg pedagoškog okvira (instrukcijskog dizajna) za
nastavni predmet u cjelini, dobar izbor specifičnih online aktivnosti (e-aktivnosti) s
primjerenim Web 2.0 aplikacijama za pojedine lekcije i online vježbe, kao i uporabu
pouzdanih Web 2.0 aplikacija koje su jednostavne i intuitivne za uporabu, vodeći pritom
računa i o računalnoj/web kompetenciji studenata. Međutim, na duži rok nastavnici mogu
imati probleme vezane uz održavanje Web 2.0 aplikacija na vlastitom računalu poslužitelju,
potrebu za angažiranjem stručnjaka – sistem administratora, kao i veći utrošak vremena na
pripremu za nastavu i administriranje koje može smanjiti vrijeme koje posvećuju znanstvenim
istraživanjima. Također, s vremenom se primjena Web 2.0 aplikacija može pojaviti i u drugim
nastavnim predmetima visokog učilišta, što smanjuje efekt novosti za studente kod njihove
primjene u nastavnom predmetu na kasnijim, višim godinama studija.
Popis literature
1. Bubaš, G., Kermek, D. The interdependence of communication and pedagogy in distance
education. Proceedings of the 15th International Conference on Information and Intelligent
Systems – IIS 2004 (str. 69-79), Varaždin, Hrvatska, 2004.
2. Bubaš, G., Kermek, D. The prospects for blended learning in Croatian academic institutions.
CARNet Users Conference - CUC 2004, Zagreb, Hrvatska, 2004.
3. Conole, G. E-Learning: the hype and the reality. Journal of Interactive Media in Education, 2004,
vol. 11.
4. Njenga, J.K., Fourie, L.C.H. The myths about e-learning in higher education. British Journal of
Educational Technology, 2010, vol. 41, br. 2, 199–212.
5. Bubaš, G., Kermek, D. Courseware tools and social software in a hybrid university course: A case
study with an evaluation of the online components. Proceedings of the International Technology,
Education and Development Conference - INTED2007, Valencija, Španjolska, 2007.
6. Bubaš, G., Orehovački, T., Ćorić, A., Balaban, I. Evaluation of Web 2.0 Tools in the e-Learning
Context: Case Studies Related to Pedagogy and Usability. U: L. Rudak, K. Diks, J. Madey,
University Information Systems - Selected Problems (str. 259-277), Difin SA, Varšava, 2010.
7. Bubaš, G., Ćorić, A., Orehovački, T. Strategies for implementation of Web 2.0 tools in academic
education. 17th European University Information Systems (EUNIS) International Congress.
Dublin, Irska, 2011.
8. Orehovački, T., Bubaš, G., Kovačić, A. Taxonomy of Web 2.0 applications with educational
potential. U: C. Cheal, J. Coughlin, S. Moore, (ur.), Transformation in Teaching: Social Media
Strategies in Higher Education (str. 43-72), Informing Science Press, Santa Rosa, CA., 2012.
9. Orehovački, T. Metodologija vrjednovanja kvalitete u korištenju aplikacijama Web 2.0. Doktorska
disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, 2013.
10. Means, B., Toyama, Y., Murphy, R.F., Baki, M. The effectiveness of online and blended learning:
a meta-analysis of the empirical literature. Teachers College Record, 2013., vol. 115, br. 3, 1-47.
11. Bernard, R.M., Borokhovski, E., Schmid, R.F., Tamim, R.A., Abrami, P.C. A meta-analysis of
blended learning and technology use in higher education: from the general to the applied. Journal
of Computing in Higher Education, 2014, vol. 26, br. 1, 87-122.
