Content uploaded by Alica Grilec
Author content
All content in this area was uploaded by Alica Grilec on Feb 13, 2014
Content may be subject to copyright.
Dr. sc. Ratko Zelenika
Redoviti profesor
Sveučilište u Rijeci
Ekonomski fakultet
E-mail:ratko.zelenika@efri.hr
Mr. sc. Alica Grilec Kaurić
Asistent
Sveučilište u Zagrebu
Tekstilno-tehnološki fakultet
E-mail: alica.grilec@ttf.hr
OCJENA EKONOMSKOG POLOŽAJA TEKSTILNE I
ODJEVNE INDUSTRIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ
UDK / UDC: 677+687](497.5)
JEL klasifikacija / JEL classification: L67
Pregledni rad / Review
Primljeno / Received: 16. kolovoza 2011. / August 16, 2011
Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 6. prosinca 2011. / December 6, 2011
Sažetak
Svrha je rada proučiti i analizirati stanje u tekstilnoj i odjevnoj industriji Europe
i Republike Hrvatske. Potvrđena je hipoteza da aktualni problemi i moguća
rješenja dugoročnog održivog rasta i razvoja tekstilne i odjevne industrije u
Europi i Republici Hrvatskoj stvaraju temeljne predpostavke definiranju novih
politika koje bi omogućile restrukturiranje tekstilne i odjevne industrije u
Republici Hrvatskoj. Korišteni su sekundarni (istraživanje za stolom) i primarni
izvori podataka (razgovori/intervjui s menadžerima poduzeća, stručnjacima iz
područja tekstilne i odjevne industrije i osobama iz lokalnih uprava zaposlenih u
sektoru za industriju), dok su kao znanstvene metode korištene metode analize i
sinteze, induktivna i deduktivna metoda, metode dokazivanja i opovrgavanja,
metoda deskripcije i metoda kompilacije.
Ključne riječi: tekstilna i odjevna industrija, ekonomski položaj, politike
restrukturiranja, Republika Hrvatska.
1. UVOD
Tekstilna i odjevna industrija u Republici Hrvatskoj nalazi se u iznimno
složenom i nepovoljnom stanju te unatoč državnim poticajima ne izlazi iz krize.
Otpuštanja radnika, smanjenja plaća i zastarjelost tehnologija svakodnevno se
spominju kao glavni problemi ove industrije. Dosad provedena istraživanja
543
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
544
predlažu kao rješenje krize hrvatske tekstilne i odjevne industrije proizvodnju
proizvoda veće dodane vrijednosti i vlastite marke proizvoda, kao i okrupnjavanje
tekstilnih i odjevnih poduzeća, promjene u ljudskim potencijalima, inovacije i
tržišno repozicioniranje koje će odgovarati mogućnostima industrije. Za svako
navedeno rješenje potrebno je ulaganje financijskoga kapitala kojim industrija u
ovom trenutku ne raspolaže. Polovina tržišnog udjela otpada na svega nekoliko
poduzeća u ovoj industriji i ona posluju s dobitkom.
Sukladno navedenoj problematici istraživanja determiniran je
znanstveni problem istraživanja:
Iako se u tekstilnoj i odjevnoj industriji u Europi više desetljeća
primjenjuju odgovarajuće politike održivoga rasta i razvoja takvih industrija, u
Republici Hrvatskoj još uvijek ne postoji znanstveno utemeljena gospodarska i
društvena platforma za restrukturiranje tekstilne i odjevne industrije, što implicira
mnogobrojne štetne posljedice.
Aktualnost navedenoga problema istraživanja odredila je ekonomsku
podlogu za postavljanje znanstvene hipoteze, a ona glasi: rezultati istraživanja o
aktualnim problemima i mogućim rješenjima dugoročnog održivog rasta i razvoja
tekstilne i odjevne industrije u Europi i Republici Hrvatskoj stvaraju temeljne
predpostavke definiranju novih politika koje bi omogućile restrukturiranje
tekstilne i odjevne industrije u Republici Hrvatskoj.
2. IZDVOJENA PROBLEMATIKA TEKSTILNE I
ODJEVNE INDUSTRIJE U EUROPI
Prema završnom izvješću Economixa (Vogler-Ludwig, Valente, 2009.,
36) tekstilna se i odjevna industrija Europske unije (27 članica) sastojala od
266.000 poduzeća koja su generirala 67.8 milijardi € dodane vrijednosti (47% u
tekstilnom sektoru, 35% u odjevnom, a 18% u kožarskom/obućarskom sektoru).
Zaposlenih je u tekstilnoj i odjevnoj industriji bilo 3,4 milijuna (46% u odjevnom
sektoru, 36% u tekstilnom, a 18% u kožarskom/obućarskom sektoru). U razdoblju
od 2000. do 2006. godine zabilježen je pad zaposlenosti u svim državama
Europske unije, osim Bugarske koja je jedina bilježila porast zaposlenosti te
Slovenije i Slovačke. Promet je po poduzeću u 2004. godini iznosio 0,9 milijuna
€. Vodeći je proizvođač tekstila, odjeće i kože/obuće u Europi Italija (1/3 dodane
vrijednosti u 2006. godini), a prate je Njemačka i Francuska (svaka s 11% udjela
u Europskoj uniji), Španjolska i Velika Britanija (s udjelima od 9%), Portugal
(4,3%); Belgija (3,1%) i Poljska (3,0%). U razdoblju između 1996. i 2006.
godine tekstilna i odjevna industrija bilježi i pad u proizvodnji i cijenama.
Ukupna proizvodnja padala je za 4% godišnje. Ako se promatra uvoz tekstila i
odjeće u Europsku uniju, Kina ima udio od 33% ukupnog uvoza tekstila i odjeće i
47,7% uvoza kože i kožnih proizvoda. Sporazum o tekstilu i odjeći, koji je stupio
na snagu 1. siječnja 2005. godine, ukinuo je dvjesto europskih uvoznih kvota te
je rezultirao naglim porastom uvoza tekstilnih i odjevnih proizvoda iz Kine,
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
545
Indije i Vijetnama. Kina je zauzela prvo mjesto u proizvodnji odjeće s jednom
četvrtinom svjetskog izvoza. Europski proizvođači tekstila i odjeće odgovorili su
na izazove iz Azije na dva načina: 1) vertikalnom proizvodnom diferencijacijom
– prelaskom na proizvodnju kvalitetnijih proizvoda i 2) premještanjem
proizvodnje u države nižih troškova. Za države u razvoju predviđa se nastavak
ulaganja u industrijske kapacitete, logistiku i ljudske resurse.
Europska tekstilna i odjevna industrija u posljednjih 15 godina prolazi
kroz intenzivan proces modernizacije i restrukturiranja (Anić i sur., 2008., 38.)
Restrukturiranje je rezultiralo zatvaranjem poduzeća, modernizacijom
proizvodnje i rastom proizvodnosti. Na strukturne promjene i na razvitak
proizvodnje tekstila i odjeće utječu brojni čimbenici u okruženju te kao imperativ
postavljaju modernizaciju proizvodnih procesa. Najvažniji su čimbenici
zasićenost tržišta Europske unije i relativan pad izdataka za odjeću, promjene u
preferencijama potrošača, liberalizacija tržišta i pojačana cjenovna konkurencija,
promjene u distribuciji i primjena novih tehnologija. Također, ovdje spadaju
ljudski potencijali i struktura industrije (Anić i sur. prema: Keenan, Saritas,
Kroener, 2004., 313.-322.). Strukturne promjene javljaju se i u trgovini porastom
uloga velikih maloprodavača u strukturi industrije, dok je lanac vrijednosti sve
više orijentiran prema sve zahtjevnijim potrošačima te tada distribucija
proizvođača počinje ovisiti o velikim trgovačkim lancima koji postavljaju svoje
uvjete (Anić i sur., 2008.).
Do dramatičnih promjena u regulatornoj okolini došlo je u trenutku u
kojem je sporazum Svjetske trgovinske organizacije (World Trade Organisation)
o tekstilu i odjeći (The Agreement on Textile and Clothing) zamijenio tekstilni
sporazum (The Multi Fibre Arrangement) iz 1995. godine, što je kao rezlutat
imalo nastavljanje s daljnjim prodorom uvoza na zapadna tržišta (Taplin,
Winterton, 2004., 258.). Otvaranje europskih tržišta za uvoz te ukidanje prepreka
trgovini, zajedno s trendovima globalizacije i liberalizacije još je više izložilo
europske proizvođače konkurenciji država s niskom cijenom rada. Europska unija
se, također, obvezala primijeniti istu liberalizaciju prema Kini u ugovoru
sklopljenom između Kine i Europske unije prije ulaska Kine u Svjetsku
trgovinsku organizaciju. Daljnji dogovori smanjili su i prepreke trgovini sa
Središnjom i Istočnom Europom od 1. siječnja 1998. godine, liberalizirali
trgovinu sa Šri Lankom od 2001. godine i sklopili carinsku uniju s Turskom.
Europska unija je, također, ušla u mnoga područja slobodne trgovine, koja su
obuhvatila tekstil i odjeću, s državama poput Maroka, Meksika i zemljama južne
Afrike te dopustila slobodan ulaz iz država kandidata koji nisu dio Europske
unije i 69 članova konvencije iz Lomea. Takav je trend liberalizacije 1999.
godine kao rezultat imao činjenicu da je 50% od ukupnog europskog uvoza
tekstila i odjeće bescarinsko, dok je 1994. godine bescarinsko bilo 28%. Većina
koju je činilo 70% ukupnog uvoza tekstila i odjeće bila je oslobođena svih
kvantitativnih ograničenja. Sva odgovornost vezana uz tekstilnu i odjevnu
industriju prepuštena je samoj industriji te se svaka država unutar Europske unije
na drugačiji način nosi s problemima u tekstilnoj i odjevnoj industriji.
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
546
Problematika je tekstilnog i odjevnog gospodarstva kao radno intenzivne
grane izloženost jakoj konkurenciji država s jeftinom radnom snagom. Zbog
niske ukupne produktivnosti rada i općenito nižih troškova rada u usporedbi s
ostalom prerađivačkom industrijom, neprestano pada zaposlenost i sve je
izraženiji problem u angažiranju stručne radne snage. Kao rješenje predlažu se
strukturne promjene u tekstilnom i odjevnom gospodarstvu Europe. Potrebno je
tražiti i nova rješenja radi povećanja konkurentnosti na zasićenom europskom
tržištu koja Europska unija potiče indirektno preko horizontalnih i regionalnih
mjera (Katović, Bischof Vukušić, 2008.).
Kao izdvojeni i glavni problem tekstilne i odjevne industrije navodi se
pad proizvodnje od 32,4% u Europi uz istovremeni rast u Aziji od 76,3%. Takvo
smanjenje proizvodnje imalo je za posljedicu smanjenje zaposlenih uz trend
preseljenja proizvodnje u područja jeftine radne snage (Istočna Europa, Turska i
Sjeverna Afrika). Također, tekstilnoj i odjevnoj industriji Europe prijeti još veći
gubitak proizvodnih kapaciteta njihovim preseljenjem u područja povoljnije
proizvodnje. Za rješenje takve situacije i nastavak pozitivnog poslovanja tekstilne
i odjevne industrije u Europi, tekstilna i odjevna industrija mora se popeti u lancu
vrijednosti izgrađujući svoju kompetitivnost na novim tehnologijama,
inovacijama i dizajnu (Keenan, Saritas, Kroener, 2004.)
Sažeti su problemi tekstilne i odjevne industrije Europe (Wong, Au,
2007., 56.) povećana važnost globalizacije i liberalizacije trgovine, prijetnje
cjenovnih konkurenata država u razvoju (s izrazito niskim cijenama rada) i
masivan priljev jeftinih odjevnih proizvoda iz država u razvoju. Odgovori su na
navedene probleme (Wong, Au, 2007.) restrukturiranje sektora europske
tekstilne i odjevne industrije na način da prijeđe s masovne proizvodnje na
proizvodnju modne odjeće visokog tehnološkog nivoa i modernog stila te se na
taj način zadrže kompetitivne prednosti u globalnom odjevnom sektoru. Pritom se
mora uzeti u obzir i činjenica da su se europski proizvođači tekstila i odjeće u
potrazi za profitabilnim rješenjima pretvorili u veletrgovce robnih marki bez
vlastite proizvodnje, usredotočivši se na dizajn i marketing (Mattila, 2007.).
Rješenje koje primjenjuju Italija i Njemačka je outsourcing proizvodnje
(većinom u države istočne Europe) te ulaganja u kanale distribucije (Taplin,
2006., 183.). Tekstilna i odjevna poduzeća Velike Britanije ulaze u klastere te
nastoje proizvesti što posebnije proizvode, a Nizozemska je prešla s poduzeća
vođenih proizvodnjom na poduzeća vođena dizajnom. Ono što je zajedničko svim
državama, promatrajući tekstilnu i odjevnu industriju, smanjenje je broja
zaposlenih uz povećanje produktivnosti rada, dok poduzeća koja su opstala
uspijevaju iskoristiti tržišne niše u kojima brzo obrtanje, kvaliteta i mala serijska
proizvodnja osiguravaju kompetitivnu prednost.
Francuski je modni institut, promatrajući iskustva u restrukturiranju
unutar europske tekstilne i odjevne industrije, identificirao pet glavnih strategija
prilagodbe (Vogler-Ludwig, Valente 2009., 63.-64.): strategiju marke i dizajna
koja povećava konkurentnost u visokim i srednje visokim cjenovnim
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
547
segmentima; strategiju partnerstva koju primjenjuju visoko specijalizirani i
vertikalno integrirani proizvođači fokusirani na visoku kvalitetu i pouzdanost;
strategiju industrijske maloprodaje razvijenu od proizvođača koji se bave i
maloprodajom te delokalizacijom postižu niske cijene; strategiju podugovaranja
koja primjenjuje kontrolu troškova, brzog odgovora na tržišne prilike i razvoja
kao glavne faktore uspjeha i strategiju tehnološkog vodstva koja je uglavnom
primjenjivana u tekstilnom sektoru i razvoju tehničkog tekstila.
Nadalje, problemi s kojima se suočava europska tekstilna i odjevna
industrija, uz sve prisutniju konkurenciju iz država s nižim cijenama rada, također
su i nesigurnost tržišnih uvjeta, nemogućnost predviđanja preferencija potrošača
te sve izbirljiviji i sve upućeniji kupci koji dobro znaju odnose cijene i kvalitete
pojedinih proizvoda. Porastom konkurencije (iz Kine i Istočne Europe) europska
tekstilna i odjevna poduzeća moraju osigurati prednosti koje se neće temeljiti
samo na povoljnim cijenama, već će se koncentrirati na blizinu tržišta, kvalitetu,
dizajn i fleksibilnost. Mala poduzeća neće moći poboljšati efikasnost, kvalitetu,
fleksibilnost i svijest o tržištu ukoliko nemaju pristup novim znanjima,
postrojenjima i uslugama. Konkurentsku prednost nad stranim dobavljačima
poduzeća mogu ostvariti lokaliziranim lancima kupac – dobavljač - izvor („buyer
–supplier - sourcing“) koji omogućuju brz odgovor na brze modne cikluse i
proizvodnju malih serija proizvoda proizvedenih i distribuiranih u kratkom roku
(Giuli, 1998., 27.-29.).
Analizirajući talijansku tekstilnu i odjevnu industriju zaključuje se kako
je ona jedna od glavnih industrija u Italiji i kako ima značajnu ulogu i u Europi
(Greta, Lewandowski, 2010.). Ona je europski lider i pripada joj vodeće mjesto u
proizvodnji i izvozu tekstila te se nalazi na drugom mjestu, odmah nakon Kine sa
6,5% udjela na svjetskom tržištu. Na tržištu odjeće nalazi se na trećem mjestu po
svjetskom izvozu, nakon Kine i Meksika s 5,3% udjela na tržištu. Problem s
kojim se danas susreće nije samo ekonomski (koji proizlazi iz krize u potrošnji)
već i strukturalni koji proizlazi iz istovremenih promjena u kupcima i pojave
novih konkurenata. Ova su dva čimbenika (novi kupci i konkurenti) jako
povezana jedan s drugim jer sada kupci mogu lako zamijeniti svoje dobavljače.
Kao rješenje predlažu jače povezivanje proizvođača s trgovcima marketinškim
aktivnostima i sudjelovanje u inovativnim procesima te održavanje postojeće
kvalitete proizvoda i kreativnosti.
Kroz istraživanje došlo se do zaključaka da su glavni problemi tekstilne
i odjevne industrije u Velikoj Britaniji zajednički pad produktivnosti i broja
zaposlenih (Jones i Hayes, 2004., 263.; 276.). 2001. godine 73% odjeće uvozilo
se iz država s niskim troškovima rada, kao što su Turska, Šri Lanka i Rumunjska.
Rješenje ovakvog negativnog trenda nalazi se u pokušaju formiranja klastera
tekstilne i odjevne industrije Velike Britanije. Klaster bi se sastojao od grupe
poduzeća koja obnašaju funkcije povezane sa stvaranjem vrijednosti u lancu
ponude, a koja završava proizvodnjom odjeće.
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
548
Kroz istraživanje se također zaključilo da je veliki problem tekstilne i
odjevne industrije u Poljskoj dobivanje bankarskih kredita te su na taj način
onemogućena ulaganja u razvoj postojećih proizvodnih pogona i smanjena su
ulaganja u marketing (Kapelko, 2006.). Također, europska poduzeća smanjuju
povezanost s poljskim poduzećima i okreću se državama s nižim troškovima rada,
unatoč dugoj tradiciji poljske tekstilne i odjevne industrije. Kao moguća rješenja
predlažu se ulaganja u područja (Wysokinska, 2003., 14.; Koszewska, 2004., 15.)
inovacija, investicija i razvoja ljudskih resursa, povećanja produktivnosti rada
radi postizanja konkurentnih cijena, u primjenu novih trendova u marketingu
(relationship marketing), u outsourcing i e-poslovanje. Potrebno je, također,
osnovati vlastitu mrežu prodavaonica, kreirati atraktivno oglašavanje te
prilagoditi marketinške aktivnosti promjenjivoj okolini. Istraživanje provedeno u
Poljskoj od 2005. do 2007. godine na 170 tekstilnih i odjevnih poduzeća, od čega
su 80% mala i srednja s manje od 250 radnika, pokazalo je da su vanjske prijetnje
poljskoj tekstilnoj i odjevnoj industriji, uz pomanjkanje kapitala, sljedeće: 1)
povećana jaka konkurencija – sa zapada i iz Azije; 2) pomanjkanje razvojne
potpore koja bi podržavala industriju od strane vlade; 3) pomanjkanje
zakonodavstva koje bi štitilo poljska tekstilna i odjevna poduzeća i interno tržište;
4) ekonomske i strukturalne promjene povezane s pristupom Poljske Europskoj
uniji i nužnost prilagodbe novim zahtjevima i standardima (Stanislawskog i
Olczaka, 2010.). U zaključku istraživanja predlaže se rješenje problema u obliku
ulaganja napora u razvoj inovativnih rješenja (tehničkih, tehnoloških,
organizacijskih, procesnih, itd.) i osnivanje odgovarajućih mehanizama koji bi
osiguravali razvoj industrije (uglavnom financijskih), a koje bi Europska unija u
potpunosti prihvaćala. Predlaže se i osnivanje mreže poduzeća i organizacija za
potporu poslovanju koja bi stvorila velike grupe proizvođača s jakom razvojnom
strategijom koje bi se mogle suočiti s konkurencijom koja dolazi izvan Europe.
Poboljšanje stanja u tekstilnoj i odjevnoj industriji vidi se i u implementaciji
novih rješenja zajedno s masivnom komercijalizacijom koja bi omogućila prijelaz
iz masovne proizvodnje na „masovnu“ pažnju individualnim potrebama
potrošača.
U istraživanju pregleda stanja u tekstilnoj i odjevnoj industriji država
regije tijekom razdoblja tranzicije navodi se da se oporavak Rumunjske i
Bugarske dogodio nakon raspada SFRJ-a zahvaljujući doradnim poslovima
Europske unije koji su preseljeni u Rumunjsku i Bugarsku te tada one počinju
bilježiti rast udjela tekstilne industrije u ukupnoj prerađivačkoj industriji.
Slovenija i Mađarska prešle su na proizvodnju kvalitetnijih i skupljih proizvoda te
su razvile svoje poznate robne marke, a trenutačno prepuštaju proizvodnju manje
razvijenim državama. S odmicanjem tranzicijskog razdoblja doradni poslovi koji
su doprinosili usporavanju pada tekstilne i odjevne industrije selili su se iz
Mađarske, Češke, Poljske i Slovenije prema Rumunjskoj i Bugarskoj. Tako je
2005. godine Rumunjska postala najveći izvoznik tekstilnih proizvoda u
Europsku uniju. U zaključku stoji kako je za države u tranziciji najvažnije da
shvate važnost stvaranja malih i srednjih poduzeća koja nude mnogobrojne
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
549
prednosti u obuci, obrazovanju, financiranju i proizvodnji malih i fleksibilnih
serija raznih asortimana robe (Urošević i sur., 2009.).
Radi ostvarenja veće konkurentnosti europskih proizvoda, a na
inicijativu europske tekstilne i odjevne industrije, u prosincu 2004. u Briselu je
pokrenuta Europska tehnološka platforma (ETP) za budućnost industrije tekstila i
odjeće Europe (for the future of textiles and clothing – FTC). Visoka Europska
grupa za tekstil i odjeću tada je predložila da „tekstilna i odjevna industrija u
kooperaciji s institutima i fakultetima treba poboljšati koordinaciju postojećih
struktura u cilju poboljšanja proizvodnje izbjegavajući fragmentaciju, a novim
tehnologijama ostvariti istraživačke napore u cilju razvoja novih proizvoda“.
Nastojalo se okupiti predstavnike tekstilne i odjevne industrije, istraživačkih
centara, akademije i državnih institucija svih razina na europskom nivou kako bi
zajednički postavili viziju za razvoj tekstilne i odjevne industrije u dužem
vremenskom razdoblju. Zajedničkim radom predstavnika svih članica i kandidata
Europske unije napravljena je studija s nastojanjem da ova industrija bude
inovativna sa saznanjima o primjeni novih tehnologija. Želja je da se tekstilna i
odjevna industrija Europe pretvori u industriju koju će odlikovati inovativnost i
znanje o primjenama novih tehnologija. Radi toga su kao politički razlozi
navedeni sljedeći: 1) kompetitivnost industrije ovisi u velikoj mjeri o istraživanju,
razvoju i inovativnosti, 2) jedinstveno europsko tržište mora imati koordinirano
europsko istraživanje, 3) istraživanje i razvoj postaju kompleksni,
multidisciplinarni i skupi te zahtijevaju udruživanje resursa Europske unije, 4)
stvaranje izvrsnosti na europskoj razini. Prvi okvirni program započeo je 1984.
godine i bio je financiran s 3,25 milijarde €, dok je trenutno u tijeku Sedmi
okvirni program (2007.-2013.) koji će biti financiran s 52,5 milijardi € (Bischof
Vukušić, 2007.).
3. AKTUALNA PROBLEMATIKA TEKSTILNE I
ODJEVNE INDUSTRIJE REPUBLIKE HRVATSKE
Problematična povijest hrvatske tekstilne i odjevne industrije počinje
početkom 90-tih godina 20. stoljeća raspadom bivše Jugoslavije i gubitkom
tržišta zaštićenog protekcionističkim mjerama s više od 22 milijuna potrošača.
Predugo poslovanje u socijalističkom i planskom umjesto u tržišnom
gospodarstvu rezultiralo je pomanjkanjem vlastitog dizajna i marki. Kako bi
sačuvala poslove, poduzeća su se okrenula doradnim poslovima za strane
naručitelje, većinom iz Europske unije. S porastom plaća i istovremenim
otvaranjem tržišta Srednje i Istočne Europe čija je cijena rada niža, odjevna
industrija preselila se iz Hrvatske u Poljsku, Češku, Mađarsku i Rumunjsku. Od
1991. do 2002. godine broj radnika smanjio se s 81 200 na 32 917, a broj
poduzeća u tekstilnoj i odjevnoj industriji s 857 na 679 (Bunić, 2004., 75.-76.).
Godine 2009. prema podatcima Hrvatske gospodarske komore (HGK,
2010) u tekstilnoj i odjevnoj industriji Republike Hrvatske poslovalo je 708
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
550
poduzeća (200 poduzeća u tekstilnoj i 508 u odjevnoj industriji) koja su ostvarila
prihod od 4,94 milijarde kuna (tekstilna industrija 1,15 milijardi kuna, a odjevna
3,78 milijardi kuna). Vanjskotrgovinska razmjena i ukupno poslovanje prikazani
su u tablici 1. Poduzeća su najvećim dijelom privatizirana i usitnjena s pretežitim
udjelom malih i srednjih poduzeća po broju poduzetnika
Tablica 1.
Vanjskotrgovinska razmjena i ukupno poslovanje poduzeća tekstilne i odjevne
industrije
2005. 2006. 2007. 2008. 2009.
Ukupni prihod,
1000 kn
5.631.156 5.424.723 5.462.006 5.425.487 4.936.613
Uvoz, 1000 kn 4.503.240 5.182.637 6.503.312 7.043.488 5.600.563
Izvoz, 1000 kn 3.542.128 3.403.840 3.790.666 3.957.772 3.251.723
Izvor: prema HGK, 2010. prema DZS (www.hgk.hr – 10. veljače 2011.).
(Pretvoreno u kn prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke 13. srpnja
2011. 1$=5,3 kn.
Zaposlenih je u tekstilnoj i odjevnoj industriji 2009. godine bilo 22.447
(17,30% u tekstilnoj, 83,79% u odjevnoj industriji), što je 1,905 ukupno
zaposlenih u Republici Hrvatskoj. Godine 2010. broj zaposlenih pao je na 21.500
zaposlenih, a u travnju 2011. godine porastao je na 21.700 zaposlenih. Broj
zaposlenih u tekstilnoj i odjevnoj industriji prikazan je u tablici 2
Tablica 2.
Broj zaposlenih u pravnim osobama u prosincu u 000 prema NKD- 2007.
Broj zaposlenih u 000
Djelatnost Prosinac
2008.
Prosinac
2009.
Prosinac
2010.
Travanj
2011.
C Prerađivačka industrija 244,7 222,5 216,4 214,5
C 13 Proizvodnja tekstila 4,7 3,8 4,2 4,3
C 14 Proizvodnja odjeće 21,1 18,6 17,3 17,4
Izvor: HGK, 2010. prema DZS (www.hgk.hr – 10. veljače 2011.) i DZS
(Mjesečno ststističko izvješće, Zagreb, 2011., 28.)
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
551
U ukupnom izvozu Hrvatske ova industrija sudjeluje s 5,86%. U 2009.
godini zabilježen je deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni od 2.348.840,000 kn, a
kretanje obujma proizvodnje tekstila i odjeće prikazano je u tablici 3.
Tablica 3.
Indeksi fizičkog obujma industrijske proizvodnje za industriju ukupno i po
područjima i odjeljcima NKD-a 2007.
Proizvodnja (indeks)
Djelatnost 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
B+C+D
Industrija ukupno 104,1 109,3 110,6 100,4 99,0
C Prerađivačka industrija 103,9 110,0 111,2 99,4 97,3
C 13 Proizvodnja tekstila 103,8 97,5 87,9 85,2 95,0
C 14 Proizvodnja odjeće 87,0 88,0 86,3 68,9 64,9
Izvor: DZS 2011-a (www.dzs.hr – 10. srpnja 2011.)
Doradnim poslovima popunjeno je od 80 do 95% proizvodnih kapaciteta
te se njima ostvaruje izvoz. Udio je prihoda od prodaje vlastitog proizvoda u
ukupnom prihodu 2005. godine iznosio 17,4%, a udio od prodaje doradnih
proizvoda 82,6% (Anić i sur., 2008., 140.). Ukupne investicije u tekstilnu i
odjevnu industriju odnose se na kupnju nove tehnološke opreme.
Prema istraživanju Ekonomskog instituta iz 2007. godine (Teodorovića i
sur., 2007., 16.; 51.) postojeće stanje u tekstilnoj i odjevnoj industriji
karakteriziraju sljedeći problemi: orijentiranost hrvatskih proizvođača na
mješovitu proizvodnju sa značajnim udjelom doradnih poslova; razjedinjenost,
usitnjenost i slaba pregovaračka sposobnost prema okružju; mala ulaganja u
razvoj i marketing, zaostajanje na području inovacija, istraživanja i obrazovanja
te pomanjkanje poticajnog okruženja koje bi motiviralo poduzetnike i poduzeća
na povećanje razine konkurentnosti; slaba razvijenost vlastite robne marke;
neučinkovita distribucija; slaba zastupljenost na inozemnom tržištu; nedovoljno
poznavanje kretanja na svjetskom tržištu; gubitak komparativnih prednosti zbog
sporih strukturnih prilagodbi i nedostatak stabilnih i povoljnih izvora
financiranja.
Kao ključni problemi u hrvatskoj tekstilnoj i odjevnoj industriji ističu se
i (Bunić, 2004., 80.): previsoka cijena rada u odnosu na tržišta s kojima se
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
552
natječe, malo i ograničeno domaće tržište, ovisnost o malom broju vanjskih
kupaca, nedostatak strategije i slaba razvijenost pratećih i povezanih industrija.
Uzroke stanja hrvatske tekstilne i odjevne industrije potrebno je
primarno tražiti u samim tekstilnim i odjevnim poduzećima koja se ne
prilagođavaju dovoljno postojećim zahtjevima promjenjivog tržišta i ne
pokušavaju spoznati buduće potrebe, ne moderniziraju se i ne restrukturiraju
svoju proizvodnju, a istovremeno ne ulažu dovoljno u nove materijale, dizajn i
ljudske potencijale. Hrvatska tekstilna i odjevna industrija sporo odgovara na brze
tržišne promjene i zahtjeve kupaca, nedovoljno primjenjuje suvremene
marketinške metode i raspolaže menadžmentom niske obrazovne razine (Borozan
i Dragišić, 2005.).
Kao problemi u hrvatskoj tekstilnoj i odjevnoj industriji javljaju se još i
(Butorac, 2007., 124.-125.): spore strukturne prilagodbe koje su dovele do
gubitka komparativnih prednosti, neučinkovita zaštita domaće proizvodnje,
liberalizacija domaćeg tržišta i rast uvoza (Hrvatska je članica Svjetske
trgovinske organizacije- smanjene su/ukinute carine za uvoz gotove odjeće iz
velikog broja država). Hrvatska tekstilna i odjevna industrija nije iskoristila
otvaranje tržišta Europske unije za rast izvoza tekstilnih i odjevnih proizvoda. U
budućnosti će uspjeh domaće industrije tekstila i odjeće na međunarodnom tržištu
i izvozni trendovi ovisiti o novim idejama, odgovoru na nove izazove,
učinkovitom razvoju i inovativnosti te će biti temeljeni na razvijenoj proizvodnji i
proizvodima vlastite robne marke.
Trenutno su poduzeća tekstilne i odjevne industrije u razdoblju globalne
recesije te pokušavaju premostiti krizno razdoblje oslanjanjem na državne
potpore i pronaći pomoć u kreditiranju proizvodnih pogona. U proizvodnji
tekstila i odjeće tako je razrađen i novi koncept Interventnog industrijskog fonda
koji će brinuti o zadržavanju ionako ograničenih proračunskih sredstava za
tekstilnu industriju te o osnivanju bankarskih kreditnih linija na osnovi jamstva
države ili neke druge institucije. Okvirni iznos potrebnih sredstava za proizvodnju
tekstila i odjeće u 2010. godini iznosi 487,5 milijuna kuna, što je zapravo iznos
procijenjenih izravnih i neizravnih troškova gubitka 5000 radnih mjesta u 2009.
godini (Privredni vjesnik, 2010.).
Kao rješenje postojećeg stanja predlažu se sljedeće daljnje smjernice u
razvoju (Teodorović i sur., 2007., 44.; 53.; 56.-57): usmjeravanje na kvalitativne
prilagodbe dinamičnim tržišnim, tehnološko-tehničkim i organizacijskim
promjenama; poticanje strukturnih promjena i razvoj inovativnih proizvoda i
procesa; inzistiranje na stalnom tehnološkom napretku, specijalizaciji i tržišno
konkurentnoj proizvodnji; orijentiranost na proizvodnju vlastitog proizvoda
(vlastite robne marke); intenziviranje marketinških aktivnosti; poboljšanje
logistike; smanjenje broja zaposlenih kao odraz značajnog podizanja razine
produktivnosti te uspješno provedeni programi zbrinjavanja tehnološkog viška
zaposlenih; partnerska suradnja sindikata i poduzetnika s Ministarstvom
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
553
gospodarstva i osnivanje klastera poduzeća u suradnji s Hrvatskom agencijom za
razvoj tekstilne industrije (HARTI).
U istraživanju provedenom 2006.-2007. godine (Anić i sur., 2008-a,
341.), anketiranjem poduzeća tekstilne i odjevne industrije u Republici Hrvatskoj
zaključuje se kako nije problem u slabije razvijenom punom poslu i velikom
udjelu doradnog posla, nego u razvoju industrije kao cjeline. Ističe se kako je
jedina strategija koja bi poboljšala radni učinak industrije u dužem razdoblju
proizvodnja proizvoda visoke kvalitete/visoke dodane vrijednosti koji proizvode
dobro plaćeni kvalificirani radnici. Također, hrvatska bi poduzeća trebala prijeći s
doradnih na pune poslove jer je istraživanje potvrdilo kako puni poslovi
rezultiraju većom produktivnošću od doradnih, uz pravilno upravljanje
troškovima i rastućom profitabilnošću.
Hrvatska bi tekstilna i odjevna industrija mogla pratiti kretanja na
europskom tržištu ukoliko bi primijenila odgovarajuću strategiju razvoja
(Teodorović i sur., 2007., 37.). Hrvatska je okrenuta europskom tržištu i s njim je
i najviše povezana, te bi trebala ostvariti transfer tehnologije i znanja iz Europske
unije, kao što bi trebala i repozicionirati dio proizvodnje iz Hrvatske u države s
nižom cijenom rada. Jedna od prvih inicijativa u obliku kreativnih novih rješenja
dolazi od strane mladih hrvatskih dizajnera koji nastoje povezati modnu s
tekstilnom i odjevnom industrijom i stvoriti „hrvatsku modnu industriju“.
Fashion.hr koncept, uz pokroviteljstvo Hrvatske gospodarske komore, osnovao je
Fashion.hr. industriju radi povezivanja poznatih hrvatskih modnih dizajnera i
poduzeća hrvatske tekstilne i odjevne industrije.
Zbog lošeg stanja primarne proizvodnje u tekstinoj industriji proizvođači
tekstila i odjeće uvoze 90% sirovina. Rezultat je carina od 14% prilikom izvoza
tekstilnih i odjevnih proizvoda u Europsku uniju (Poslovni dnevnik, 2011.).
Nakon odobranja Europske komisije u listopadu 2010. godine započete su
procedure za olakšanje pristupa na trideset i tri tržišta ukidanjem spomenutih
carina.
S obzirom na izdatke za potrošnju hrvatskih kućanstava za odjeću i
tekstilne proizvode, zaključuje se kako je potrebno potaknuti svijest hrvatskih
potrošača o proizvodima hrvatske tekstilne i odjevne industrije, a same proizvode
učiniti konkurentnijima na tržištu. Godišnji prosjek izdataka za potrošnju nalazi
se u tablici 4. U Republici Hrvatskoj ima 1.535.635 privatnih kućanstava (DZS,
2011.) te se pretpostavlja da je tržišni potencijal Republike Hrvatske za tekstilni i
odjevni sektor oko 6 milijuna kn.
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
554
Tablica 4.
Izdatci za potrošnju, godišnji presjek po kućanstvu
PROSJEČNI GODIŠNJI IZDATCI ZA POTROŠNJU PO
KUĆANSTVU
Kune Struktura, %
2007. 2008. 2009. 2007. 2008. 2009.
Tekstilni proizvodi
za kućanstvo 205 183 211 5,10 4,59 5,31
Odjeća 4.120 4.181 3.908 70,22 70,83 70,39
Izvor: DZS 2010., www.dzs.hr
4. PRIJEDLOG NOVIH POLITIKA
RESTRUKTURIRANJA TEKSTILNE I ODJEVNE
INDUSTRIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Politika restrukturiranja tekstilne i odjevne industrije može se definirati
kao aplikativna, disciplinarna i višedisciplinarna znanost koja proučava i
primjenjuje zakonitosti akcija, instrumenata i pripadajućih resursa, potencijala,
kapaciteta i mogućih smjerova restrukturiranja promatrane industrije u
područjima tekstilne i odjevne tehnologije, proizvodnih mogućnosti, organizacije
proizvodnje, ekologije proizvodnje i zakonskih okvira. Politika restrukturiranja
tekstilne i odjevne industrije usmjerena je na održivi rast i razvoj te na
optimalizaciju svih podsustava zajedno sa svim elementima i procesima koji
sudjeluju u tekstilnoj i odjevnoj industriji unutar određene države, odnosno
zajednice država.
Politike bi trebale precizirati stavove, principe, načela i/ili kriterije koji
će dati glavne smjernice odluka i djelovanja u poslovanju poduzeća (Buble,
2005., 11.) te je važno da su politike relativno stalne planske odluke
primijenjene za ponavljajuće situacije i definirane za važna područja poslovanja
poduzeća.
4.1. Politike Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva o
restrukturiranju tekstilne i odjevne industrije
Gledajući sa strane države, državne potpore (Teodorović i sur., 2007.)
ključne su za ostvarivanje razvojne strategije. Oblici su državnih potpora
relevantnih za tekstilnu i odjevnu industriju potpore za istraživanje i razvoj,
potpore koje s daju radi zaštite okoliša, potpore za sanaciju i restrukturiranje,
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
555
potpore malim i srednjim poduzetnicima, potpore za zapošljavanje, potpore za
usavršavanje i regionalne državne potpore. Razvojni program Središnje države
koji proizlazi iz sastavnica razvojne strategije i programskih usmjerenja Europske
unije u segmentu razvoja tekstilne i odjevne industrije sastoji se od trinaest
različitih programa za poticanje razvoja tekstilne i odjevne industrije. Nadalje,
kako bi se dugoročno povećao izvoz, potaknulo stvaranje novih izvoznika,
promijenila struktura izvoza te ojačala poduzeća koja proizvode repromaterijal
koji se koristi u proizvodnji finalnih dobara, Ministarstvo gospodarstva Republike
Hrvatske u suradnji s hrvatskim izvoznicima pokrenulo je projekt „HIO –
Hrvatska izvozna ofenziva“. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva
objavljuje 2009. godine u Operativnom programu potpora kako će namjenska
sredstva kapitalne pomoći dodijeliti kroz mjere: 1) subvencioniranje kamata na
kredite, 2) subvencioniranje trajnih obrtnih sredstava, 3) subvencioniranje
marketinških mjera i 4) subvencioniranje početnih ulaganja i modernizacije
tehnološkog procesa. Godine 2010. iste potpore dodjeljuju se samo za: 1)
subvencioniranje trajnih obrtnih sredstava i 2) subvencioniranje početnih
ulaganja.
Operativni program potpora održavanju konkurentnosti tekstilne
industrije, industrije kože i proizvoda od kože za 2010. godinu navodi da se
povećanje konkurentnosti i očuvanje zaposlenosti smatra ključnim smjernicama i
preduvjetom stabilizacije poslovanja te se Operativnim programom potpora
djelatnostima proizvodnje tekstila, odjeće, kože i obuće utvrđuju sljedeći ciljevi
(službene stranice Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, 2010-a):
1)povrat udjela izvoza u ukupnim prihodima, 2) poboljšanje likvidnosti
poslovanja, 3) očuvanje zaposlenosti i 4) kadrovsko restrukturiranje specifične
strukture zaposlenih. Radi povećanja konkurentnosti tekstilne i obućarske
industrije nužno je učiniti strukturne promjene kroz sljedeće aktivnosti: 1)
usvajanje inovacija u dizajnu, procesima i materijalima u suradnji s akademskom
zajednicom radi razvoja modne industrije, 2) repozicioniranje proizvodnje kroz
obrazovanje kadrova, 3) stručno osposobljavanje i razvoj sustava proizvodnje, 4)
implementacija novih tehnologija, 5) fokus na stvaranje inovativnih proizvoda i
usvajanje novih kanala distribucije, 6) inovacije u materijalima i dizajnu i 7)
povećanje operativne učinkovitosti i poboljšanje proizvoda. Navedeni koncept
predstavlja i sustavno rješenje za vođenje antirecesijske politike. Godine 2010. na
poticaj Ministarstva gospodarstva osnovano je Socijalno vijeće za sektor tekstila,
obuće, kože i gume. Mišljenje je Vijeća da Republika Hrvatska ne može jeftinom
radnom snagom konkurirati državama u koje se seli proizvodnja, već tekstilna
industrija spas treba potražiti u razvoju visoke tehnologije i izgradnji vlastite
robne marke.
Za dodjelu navedenih potpora 2009. i 2010. godine Ministarstvo
gospodarstva, rada i poduzetništva, odnosno Uprava za industriju i privatizaciju,
objavila je javni natječaj. Ukupan iznos potpora iznosio je 80.000.000 kuna, a
potpore je dobilo ukupno 125 poduzeća, dok su potpore 2010. godine iznosile
40.000.000,00 kn. Najveću potporu od 5,1 milijuna kn državnih potpora dobilo je
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
556
poduzeće Varteks, 4,5 milijuna Čateks, gotovo 4 milijuna kn Amadeus, a
najmanju potporu od svega 1972 kn dobilo je poduzeće Čuljat-tekstil s 43
zaposlenika. Prosječna je državna potpora po jednom korisniku u 2008. i 2009.
godini iznosila oko 900.000 kn, a tako male potpore nisu imale razvojnog učinka
(Banka magazin, 2010.). Raspisane državne potpore uglavnom u poduzećima
rezultiraju fokusiranjem na dobivanje potpora i zanemarivanjem primarnih ciljeva
(porast efikasnosti). U isto vrijeme, potpore poduzećima koja konstantno posluju
s gubitkom najčešće ne rješavaju trajno njihov problem, već odgađaju neizbježno
(Anić, 2008., 21.).
4.2. Politike Hrvatske gospodarske komore o restrukturiranju
tekstilne i odjevne industrije
Stav je Hrvatske gospodarske komore (HGK, 2010.) prema tekstilnoj i
odjevnoj industriji u Republici Hrvatskoj da industrija mora ustrajati na
provođenju ciljeva definiranih Strategijom razvoja hrvatske tekstilne i odjevne
industrije te radi toga inzistirati na provođenju sljedećih aktivnosti: 1) promidžba
razvoja koncepta razvitka, 2) tržišne strategije poduzetnika, 3) partnersko
usuglašavanje vizije i razvojnih ciljeva i 4) državne potpore za razvojne
programe. Kako bi se pomoglo provođenju navedenih ciljeva radi restrukturiranja
tekstilne i odjevne industije, u sektoru za industriju Hrvatske gospodarske komore
djeluje Udruženje tekstilne i odjevne industrije. Osnovna je uloga Udruženja
promicanje rada i poslovanja te zaštita interesa hrvatskih proizvođača u Hrvatskoj
i inozemstvu. Udruženje zastupa interese članica pred državnim tijelima radi
poboljšanja uvjeta poslovanja, kontinuirano prati zakonsku regulativu i potiče
donošenje te promjenu zakonskih propisa i mjera od interesa za gospodarstvo. Sa
stajališta Hrvatske gospodarske komore glavne politike menadžera u hrvatskim
tekstilnim i odjevnim poduzećima moraju biti usmjerene na: 1) snižavanje
troškova proizvodnje, 2) razvoj i izradu vlastite kolekcije i 3) promociju svoje
robne marke.
4.3. Politike Udruge tekstilne i kožne industrije, Sindikata tekstila,
obuće, kože i gume i Hrvatske agencije za razvoj tekstilne
industrije zajedno s Varaždinskom, Međimurskom i
Krapinsko-zagorskom županijom o restrukturiranju tekstilne
i odjevne industrije
Udruga tekstilne i kožne industrije, Sindikat tekstila, obuće, kože i gume
i Hrvatska agencija za razvoj tekstilne industrije zajedno s Varaždinskom,
Međimurskom i Krapinsko-zagorskom županijom donijeli su u prosincu 2009.
godine zajednički prijedlog mjera Vladi Republike Hrvatske za održanje tekstilne
industrije (Službeni portal Varaždinske županije, 2009.). Mjere su koje predlažu
Vladi sljedeće: 1) formirati Interventni fond koji će pružati potporu poduzećima u
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
557
poteškoćama iz navedenih grana koja provode procese restrukturiranja i imaju
perspektivu razvoja; 2) izraditi konzistentnu strategiju razvoja prerađivačke
industrije koja će jasno pozicionirati tekstilnu i druge industrijske grane u
ukupnom gospodarstvu, uvažavajući stvarno stanje u ovom sektoru i
promijenjene uvjete poslovanja izazvane globalnom krizom; 3) izraditi
transparentni model dodjele državnih potpora za implementaciju Strategije i
Operativnog programa s kontrolom zapošljavanja i namjenskog utroška sredstava,
koji će biti zasnovan na ekonomskim i razvojnim kriterijima jednakim za sve
djelatnosti obuhvaćene u sustavu državnih potpora; 4) pri Ministarstvu
gospodarstva, rada i poduzetništva osnovati gospodarsko-socijalno vijeće za
prerađivačku industriju, kao i sektorsko vijeće za tekstilnu i kožnu industriju koje
će pratiti izradu Strategije i koordinirati mjere i aktivnosti u njenoj provedbi i 5)
intenzivirati provedbu strateških reformi i mjera za povećanje konkurentnosti
gospodarstva koje je donijelo Nacionalno vijeće za konkurentnost kao uvjet većeg
gospodarskog rasta.
Od Vlade do danas nisu dobili odgovor.
4.4. Politike poduzeća o restrukturiranju tekstilne i odjevne
industrije
Politike su proizvođača tekstilnih i odjevnih proizvoda, kao znanost i
kao aktivnost, sustav planiranih, koordiniranih, reguliranih i kontroliranih znanja,
saznanja i vještina te aktivnosti, funkcija, procesa, mjera, poslova, operacija,
pravila i zakonitosti koje omogućuju kreiranje, dizajniranje, operacionaliziranje,
servisiranje, upravljanje i kontroliranje svih procesa i aktivnosti koje
podrazumijeva tekstilna i odjevna industrija, kako na mikro tako i na makro i
globalnoj razini, a koji joj osiguravaju održiv rast i razvoj.
Važne su industrijske politike (Teodorović, 2000.) kreditno monetarna
politika, porezna politika, carinska politika, politika međunarodne ekonomske
suradnje, politika cijena prirodnih resursa i politika rente, politika potpore
trgovačkim društvima u procesu restrukturiranja i razvojne sanacije, politika
privatizacije, politika zapošljavanja i plaća, politika tehnološkog razvitka i
politika održivog razvoja.
Aktualno je da su poduzeća tekstilne i odjevne industrije u Republici
Hrvatskoj osnovala klaster tekstila 2006. godine zajedno s Hrvatskom agencijom
za razvoj tekstilne industrije (HARTI), osnovanom 2008. godine, kao glavnim
tijelom klastera (Poslovni dnevnik, 2008.). Glavni je cilj klastera implementacija
usvojene Razvojne strategije i operativnog programa hrvatske industrije tekstila i
odjeće iz 2007. godine. Kao važnije inicijative klastera izdvajaju se: 1) godine
2009. izrada dokumenta „Prilagodba sustava i politike državnih potpora u
recesijskim uvjetima za djelatnost proizvodnje tekstila i odjeće” s namjenom
prilagodbe strategije sektora i sustava državnih potpora sukladno recesijskom
utjecaju i trendovima, 2) tijekom 2010. godine suradnja s Ministarstvom
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
558
gospodarstva, rada i poduzetništva na izradi „Prijedloga mjera za poboljšanje
stanja u tekstilno-odjevnoj i kožarsko-obućarskoj industriji“, pripremi
Operativnog programa potpora održanju konkurentnosti tekstilne industrije,
industrije kože i proizvoda od kože za 2010. godinu te 3) priprema i osnivanje
Socijalnog vijeća za sektore tekstila, obuće, kože i gume (koje je osnovano 21.
prosinca 2010.), s predstavnicima sindikata, Ministarstva gospodarstva i uredom
za socijalno partnerstvo.
Svojim kvalitetnim i proaktivnim politikama poduzeća tekstilne i odjevne
industrije mogu izravno utjecati na restrukturiranje tekstilne i odjevne industrije.
A njihove su najvažnije politike:
4.4.1. Proizvodna politika poduzeća tekstilne i odjevne industrije
Temeljna je misija proizvodne politike proizvođača tekstilnih i odjevnih
proizvoda omogućavanje pune zaposlenosti proizvodnih kapaciteta, potencijala i
resursa u proizvodnji te kvalitetnih, konkurentnih, profitabilnih i dizajnom
atraktivnih proizvoda. Proizvodna je politika proizvođača tekstilnih i odjevnih
proizvoda, kao znanost i aktivnost, sustav koordiniranih, planiranih, kontroliranih
i reguliranih znanja, saznanja i vještina, te aktivnosti, funkcija, procesa, mjera,
poslova, operacija, pravila i zakonitosti koji omogućuju kreiranje, dizajniranje,
operacionaliziranje, servisiranje, upravljanje i kontroliranje svih procesa
proizvodnje tekstilnih i odjevnih proizvoda.
Zahtjevnost proizvodnih politika proizvođača u tekstilnoj i odjevnoj
industriji izravno ovisi o veličini i opsegu poslovanja proizvođača tekstilnih i
odjevnih proizvoda, složenosti njihovih proizvodnih procesa, složenosti
proizvoda koje proizvode, složenosti procesa nabave resursa i složenosti
distribucijskih kanala kojima se koriste. Proizvodna politika poduzeća tekstilne i
odjevne industrije stvara sve relevantne pretpostavke za implementaciju svojih
ciljeva, instrumenata, načela, mjera, akcija te politike ljudskih potencijala i tržišne
politike poduzeća tekstilne i odjevne industrije, a uspješnim ostvarenjem temeljne
misije proizvodne politike proizvođača tekstilnih i odjevnih proizvoda stvaraju se
osnovne predpostavke za ostvarenje misija financijskih i razvojnih politika
proizvođača tekstilnih i odjevnih proizvoda.
4.4.2. Tržišna politika poduzeća tekstilne i odjevne industrije
Prethodeći raspravi o tržišnoj politici poduzeća tekstilne i odjevne
industrije potrebno je definirati marketing tekstilne i odjevne industrije.
Marketing je tekstilne i odjevne industrije, kao znanost i kao aktivnost, sustav
planiranih, koordiniranih i reguliranih znanja, saznanja, vještina, funkcija,
poslova, mjera i načela koja omogućuju kreiranje, dizajniranje,
operacionaliziranje, upravljanje i kontroliranje procesa proizvodnje, prodaje i
distribucije tekstilnih i odjevnih proizvoda za poznate i nepoznate potrošače,
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
559
kupce i korisnike. Tržišna politika u ovom kontekstu mora omogućiti
proizvođačima tekstilnih i odjevnih proizvoda prisutnost na tržištu, kako
domaćem tako i inozemnom, te usmjeriti napore u kreiranju stimulativne izvozne
politike.
U sklopu tržišne politike proizvođači tekstilnih i odjevnih proizvoda
trebali bi definirati sve stavove, sve dimenzije i sve elemente tržišne strategije i
planiranja, segmentacije mikro, makro i globalnog tržišta tekstilnih i odjevnih
proizvoda, tržišnog spleta tekstilne i odjevne industrije, tržišnih odluka i
kontrolinga tržišnih aktivnosti u sustavu poslovanja proizvođača tekstilne i
odjevne industrije, menadžmenta i menadžera, s naglaskom na segment
upravljanja prodajom tekstilnih i odjevnih proizvoda i marketinški informacijski
sustav.
4.4.3. Politika ljudskih potencijala poduzeća tekstilne i odjevne industrije
Politika je ljudskih potencijala u poduzećima tekstilne i odjevne
industrije najvažnija njihova politika jer su rad i ljudski potencijal temeljni,
ekskluzivni i jedini inteligentni element proizvodnje tekstilnih i odjevnih
proizvoda. Velika je važnost ove politike u poslovanju, rastu i razvoju
proizvođača tekstilnih i odjevnih proizvoda te ona određuje smjernice, primjerice,
ciljeve, instrumente, načela, obrazovanje, usavršavanje, osposobljavanje
tekstilnih i odjevnih inžinjera i menadžera.
Poduzeća tekstilne i odjevne industrije iskazuju potrebu za kvalitetnim i
obrazovanim kadrom. S obzirom na nisku razinu atraktivnosti većine zanimanja
unutar ove industrije potrebno je organizirati različite promidžbene aktivnosti
kako bi se učenici motivirali za odabir upravo strukovnih tekstilnih škola. Niska
razina motiviranosti proizlazi iz niskih osobnih dohodaka (prosjećna plaća iznosi
oko 2.300 kn), nepovoljnih uvjeta radnog mjesta, normiranog rada i rada na
određeno vrijeme. Politika poduzeća tekstilne i odjevne industrije trebala bi
posebno istaknuti orijentiranost na povezivanje s obrazovnim institicijama te
zapošljavanje radnika educiranih u tekstilnim srednjim školama i na Tekstilno-
tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
4.4.4. Ekološka politika poduzeća tekstilne i odjevne industrije
Ekološka politika proizvođača tekstilnih i odjevnih proizvoda vrlo je
važna globalna politika jer upravo od njene efikasnosti i kvalitete ovisi kvaliteta
ljudskog, životinjskog i biljnog svijeta na planetu Zemlji. Pri razmatranju o
ekološkoj politici potrebno je naglasiti da je tekstilna i odjevna industrija jedna od
najprljavijih industrija te da ona izravno utječe na onečišćenje okoliša.
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
560
Znanstvene su činjenice o ekološkim politikama proizvođača tekstilnih i
odjevnih proizvoda u tranzicijskim državama sljedeće: stupanj ekološke
osvještenosti ljudi aktivno uključenih u mikro, makro i globalne tokove tekstilne i
odjevne industrije, kvaliteta aktivnih ekoloških pravila i zakona i njihova
primjena u tekstilnoj i odjevnoj industriji, kvaliteta i misija ekoloških politika u
poduzećima tekstilne i odjevne industrije, učinkovitost sustava kontrolinga u
implementaciji ranije postavljenih ciljeva, načela i instrumenata. Zajedno stvaraju
realan okvir pri donošenju racionalne ocjene ekološke politike poduzeća tekstilne
i odjevne industrije u tranzicijskim državama.
4.4.5. Financijska politika poduzeća tekstilne i odjevne industrije
Financijska je politika tekstilnih i odjevnih poduzeća novčani izraz
cjelokupnog poslovanja proizvođača tekstilnih i odjevnih politika kojima je
temeljna misija maksimalizacija financijskog rezultata poslovanja (financijskog
kapitala), financijskog potencijala, financijskog resursa potrebnog i dovoljnog za
uspješno, učinkovito i profitabilno poslovanje i dugoročni održivi rast i razvoj
proizvođača koji posluju u tekstilnoj i odjevnoj industriji.
Financijska politika proizvođača tekstilnih i odjevnih proizvoda u
tekstilnoj i odjevnoj industriji obuhvaća sustav znanja, saznanja, vještina,
funkcija, načela, pravila, mjera, akcija i instrumenata koji su usmjereni na izbor
optimalnih financijskih rješenja (strategija) kojima se na uspješan i profitabilan
način ostvaruje misija poslovanja te dugoročnog održivog rasta i razvoja samih
proizvođača tekstilnih i odjevnih proizvoda.
Sljedeće potpolitike sastavni su dio cjelokupne financijske politike
tekstilnih i odjevnih poduzeća: 1) politika pribavljanja financijskog kapitala, 2)
politika financijskog odnosa s kupcima tekstilnih i odjevnih proizvoda, 3) politika
financijskih odnosa s dobavljačima, 4) politika amortizacije, 5) devizna politika,
6) politika zadržane dobiti.
4.4.6. Razvojna politika poduzeća tekstilne i odjevne industrije
Razvojna je politika proizvođača u tekstilnoj i odjevnoj industriji
kompleksan, dinamički i stohastički sustav znanja, saznanja i vještina te načela,
ciljeva, odrednica, mjera, instrumenata i akcija koji sudjeluju u kreiranju vizije,
misije, ciljeva, zadataka, instrumeneta i nositelja rasta i razvoja nekog
proizvođača unutar tekstilne i odjevne industrije koji se žele i realno mogu
ostvariti u određenom vremenskom razdoblju, ali i kojima se određuju strategije i
taktike, instrumenti i sredstva za ostvarivanje razvojnih ciljeva u dugoročnom,
srednjoročnom i tekućem planskom razdoblju.
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
561
Razvojna politika mora omogućiti poduzećima tekstilne i odjevne industrije takav
rast i razvoj koji neće značiti samo i isključivo napredak u odnosu na postojeće
stanje već i njihov mnogo povoljniji položaj u nacionalnom i međunarodnom
okruženju. Najvažniji bi ciljevi razvojne politike tekstilnih i odjevnih poduzeća
mogli biti: 1) povećanje produktivnosti rada povoljnijim odnosom outputa prema
inputima, kao primjerice, odnos između prihoda, neto dobiti i prosječnog broja
zaposlenih, 2) povećanje profitabilnosti poslovanja, 3) povećanje ekonomičnosti,
4) povećanje likvidnosti, 5) povećanje investiranja, 6) poboljšanje položaja na
međunarodnom tržištu većim udjelom, boljom kvalitetom proizvoda, modernijim
dizajnom, proširenim lancem distribucije, a time i plasmana proizvoda, 7)
uvođenje novih proizvoda, 8) stalno poboljšavanje postojeće organizacije
upravljanja i rada poduzeća, 9) usavršavanje na području logistike i logističkih
mreža tekstilne i odjevne industrije, 10) povećanja stanja stručnosti, sposobnosti,
vještina i motiviranosti zaposlenika, posebno samih dizajnera koji osiguravaju
posebnost samih proizvoda, 11) povećanje materijalnog i nematerijalnog
standarda zaposlenika, 12) neprekidna modernizacija tehničke i tehnološke
opremljenosti poduzeća, 13) stalno etičko i ekološko osvješćivanje zaposlenika,
14) razvijanje tržišnih, demokratskih, gospodarskih, kulturoloških i ostalih
odnosa u mikro, makro i globalnim tekstilnim i odjevnim industrijama, ali i s
poslovnim partnerima na svim razinama poslovanja i suradnje, 15) razvijati
outsourcing i usvajati njegove prednosti, 16) razvijati i usavršavati tekstilni
kontroling.
Razvojne politike hrvatskih poduzeća u tekstilnoj i odjevoj industriji
trenutno slijede ciljeve razvojne strategije. Definirani ciljevi su (Anić i sur..,
2007.): 1) tržišno repozicioniranje u skladu sa sposobnostima i mogućnostima
hrvatskih tekstilnih i odjevnih poduzeća, 2) prijenos tehnologije i inovacija s
naglaskom na veći udio vlastitih znanja, 3) proizvodna specijalizacija s ulaskom
na veće udjele vlastitih znanja, 4) okrupnjavanje tekstilnih i odjevnih poduzeća
kako bi postigli veću pregovaračku moć i 5) prilagođavanje ljudskih potencijala
novim tržišnim, tehnološkim i organizacijskim uvjetima poslovanja i razvoja.
Ovako definirani ciljevi ostavljaju prostora za definiranje detaljnijeg,
preciznijeg i novog koncepta održivog rasta i razvoja tekstilne i odjevne industrije
(proizvodna politika, tržišna politika, politika ljudskih potencijala, ekološka
politika, financijska politika, razvojna politika) koji bi uvažio i novonastale
situacije (primjerice recesiju), trenutno prisutne kako na domaćem tako i na
inozemnom tržištu tekstilnih i odjevnih proizvoda.
5. ZAKLJUČAK
Vrlo loše i alarmantno stanje tekstilne i odjevne industrije Republike
Hrvatske upozorava kako bez pronalaska novog modela za spas industrije ova
industrija neće imati perspektive. Tekstilna je i odjevna industrija na globalnoj
razini uspjela naći svoj model opstanka te u mnogim državama biti od velikog
značenja, kako po broju zaposlenih tako i po ukupnom prihodu. Također,
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
562
tekstilna je i odjevna industrija u Europi pronašla modele proizvodnje i
poslovanja koji joj donose pozitivne poslovne rezultate te se hrvatska tekstilna i
odjevna industrija mora i treba na njih ugledati. Kao glavni problemi hrvatske
tekstilne i odjevne industrije ističu se nedovoljna orijentiranost na proizvodnju
vlastitog proizvoda, loša distribucija i nedostatak strategije koju bi slijedila
hrvatska poduzeća s nastojanjem povećanja konkurentnosti i proizvodnje
proizvoda veće kvalitete. Razvojne strategije koje predlaže država daju nove
smjernice u razvoju tekstilne i odjevne industrije, no ne nude konkretne modele
potrebne za razvoj, a istodobno spremne za implementaciju u tekstilnu i odjevnu
industriju. S obzirom na detaljnu analizu stanja, kako u europskoj, tako i u
hrvatskoj tekstilnoj i odjevnoj industriji, zaključuje se da hrvatska tekstilna i
odjevna industrija zaostaje za europskom i svjetskom tekstilnom industrijom te da
nedovoljno prati svjetske razvojne trendove. Politike nadležnih ministarstava,
Hrvatske gospodarske komore, lokalnih uprava, sindikata, udruga tekstilaca i
poduzeća nisu usklađene te se naglasak stavlja na praćenje razvojnih ciljeva
određenih Strategijom razvoja industrije tekstila i odjeće za razdoblje od 2006.
do 2015. godine, iako se već zaključilo kako je nemoguće pratiti navedene ciljeve
i kako je globalna gospodarska kriza uvelike doprinijela tome. Nova bi se
strategija trebala prilagoditi novonastalim okolnostima i uvažiti kritike poduzeća
tekstilne i odjevne industrije „staroj“ strategiji. Naglasak poduzeća stavljaju na
politike koje im jamče trenutni opstanak na tržitu i mogućnosti ulaganja u
inovacije i razvoj novih/vlastitih proizvoda u bližoj budućnosti.
Na temelju zaključaka provedenog primarnog i sekundarnog istraživanja
prihvaća se hipoteza da rezultati istraživanja o aktualnim problemima i mogućim
rješenjima dugoročnog održivog rasta i razvoja tekstilne i odjevne industrije u
Europi i Republici Hrvatskoj stvaraju temeljne predpostavke definiranju novih
politika koje bi omogućile restrukturiranje tekstilne i odjevne industrije u
Republici Hrvatskoj.
LITERATURA
Anić, I. D., Lovrinčević, Ž., Rajh, E., Teodorović, I., (2008.), Ekonomski
aspekti razvitka industrije tekstila i odjeće u Republici Hrvatskoj, (Zagreb:
Ekonomski Institut Zagreb, Hrvatsko društvo ekonomista).
Anić, I. D, Buturac, G., Gambiroža-Jukić, M., Lovrinčević, Ž., Mikulić,
D., Nušinović, M., Rajh, E., Teodorović, I., (2007.): Strateške odrednice razvoja
industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj za razdoblje od 2006. do 2015., (Zagreb:
Ekonomski Institut Zagreb).
Anić, I. D., Rajh, E., Teodorović, I. (2008. a), «Usporedba punog i
doradnog posla u industriji tekstila i odjeće u Hrvatskoj», Ekonomski pregled,
Hrvatsko društvo ekonomista.
Banka magazin (2010.): «Male potpore nemaju razvojni učinak»,
http://www.bankamagazine.hr/Naslovnica/Hrvatska/tabid/102/View/Details/ItemI
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
563
D/57120/rbpid/255f2e07-6c60-4efa-b9e7-d49bfb7bd721/Default.aspx (pristupili
12. srpnja 2011.)
Bischof Vukušić, S., (2007.), »Smjernice hrvatskom tekstilnom i
odjevnom gospodarstvu za uključivanje u EU projekte», Servis tekstilnih
europskih projekata, Sveučilište u Zagrebu Tekstilno-tehnološki fakultet.
Borozan, Đ., Dragišić, Lj., (2005.), «Hrvatska tekstilna industrija na
prekretnici: Od preživljavanja do rasta», Ekonomski vjesnik, Ekonomski fakultet,
Osijek, br. 1 i 2.
Buble, M., Cingula, M., Dulčić, Ž., Galetić, L., Gonan Božac, M.,
Ljubić, F.,Pfeifer, S., Tipurić, D., (2005.), Strateški menadžment, (Zagreb:
Sinergija).
Bunić, Ž., (2004.), «Nepovoljna industrijska struktura i nerazvijen
klaster – razlozi krize hrvatske tekstilne i odjevne industrije», Tekstil, Hrvatski
inženjerski savez tekstilaca.
Buturac, G., (2007.), «Hrvatska industrija tekstila i odjeće u
međunarodnoj razmjeni», Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 5:
111.-126.
DZS (2010.): «Statistički ljetopis 2010», Državni zavod za statistiku,
www.dzs.hr
DZS (2011.-a): «Mjesečno statističko izvješće», Državni zavod za
statistiku Zagreb, 2011.
DZS (2011.-b): «Popis 2011», Državni zavod za statistiku, www.dzs.hr
(pristupili 12. srpnja 2011)
Fashion.hr (2011.), «Projekti koji će promijeniti Hrvatsku modnu
industriju», http://www.fashion.hr/vijesti/moda/hrvatska-moda/projekt-koji-ce-
promijeniti-hrvatsku-modnu-industriju (pristupili 10. srpnja 2011.)
Giuli, M., (1998.), «The Competitiveness of the European Textile
Industry», Centre for International Business Studies, Research Papers in
International Business, South Bank University London Paper No. 2-97, 1998.,
Issn No. 1366.-6290., http://bus.lsbu.ac.uk/cibs/research/working-papers
(pristupili 15. lipnja 2011.)
Greta, M., Lewandowski, K., (2010.), «The Textile and Apparel Industry
in Italy: Currrent State and Challenfes to Further Growth», Fibres and Textiles in
Eastern Europe, vol. 18, No. 6.
HGK (2010.), «Proizvodnja tekstila i odjeće», Hrvatska gospodarska
komora, Zagreb, www2.hgk.hr/en/depts/industry/tekstil_2010_web.pdf (pristupili
10. srpnja 2011.)
HGK (2011.): »Strukovna skupina tekstilne, odjevne i kožarsko-
-prerađivačke industrije», Hrvatska gospodarska komora,
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
564
http://hgk.biznet.hr/hgk/tekst.php?a=b&page=tekst&id=1333 (pristupili 10.
srpnja 2011.)
Jones, R. M., Hayes, S.G., (2004.), »The UK clothing industry –
Extinction or evolution?», Journal of Fashion Marketing and Management.
Kapelko, M., (2006.), «Evaluating efficiency in the framework of
resource-based view of the firm - Evidence from Polish and Spanish textile and
clotihing industry», Universitat Autonoma de Barcelona,
webs2002.uab.es/edp/workshop/cd/Proceedings/3EDPW_MKapelko.pdf
(pristupili 15. svibnja 2010.)
Katović, D., Bischof Vukušić S., (2008.), «Vizija razvoja tekstilnog i
odjevnog gospodarstva Europe», Zbornik radova, 1. znanstveno-stručno
savjetovanje, Tekstilna znanost i gospodarstvo, Sveučilište u Zagrebu Tekstilno-
tehnološki fakultet.
Keenan, M., Saritas, O., Kroener, I., (2004.), «A dying industry – or not?
The future of the European textiles and clothing industry», Foresight.
Koszewska, M., (2004.), «Development prospects of Polish protective
clothing market after 1 May 2004. threats and opportunities», Fibres & Textiles
in Eastern Europe.
Mattila, H., (2007.), «Uspjeh Kine na polju tekstila- možemo li ga
podijeliti?», Tekstil, Hrvatski inženjerski savez tekstilaca.
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (2010.), «Operativni
program potpora održanju konkurentnosti tekstilne industrije, industrije kože i
proizvoda od kože za 2010. godinu», Zagreb
Poslovni dnevnik (2008.): Predstavljen Cluster tekstila i Hrvatska
agencija za razvoj tekstilne industrije, Hina, http://www.poslovni.hr/vijesti/
predstavljen-cluster-tekstila-i-hrvatska-agencija-za-razvoj-tekstilne-industrije-
72352.aspx (pristupili 10. srpnja 2011.)
Poslovni dnevnik (2011.), «Tekstilci napokon bez carina?»,
http://www.poslovni.hr/vijesti/tekstilci-napokon-bez-carina-za-eu-169166.aspx
(pristupili 10. srpnja 2011.)
Privredni vjesnik (2010.), «Tekstilna industrija: izgubljeno 4800 radnih
mjesta», http://www.privredni.hr/index.php?option=com_content&task=view&id
=2064&Itemid=2 (pristupili 15. srpnja 2011.)
Službene stranice Ministarstva gospodarstva (2009.-a): «Operativni
program potpora održanju konkurentnosti tekstilne industrije, industrije kože i
proizvoda od kože za 2009. godinu», Ministarstvo gospodarstva, rada i
poduzetništva, http://www.mingorp.hr/default.aspx?id=12 (pristupili 10. veljače
2011.)
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
565
Službene stranice Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva
(2009.-b): «Potpore u tekstino-odjevnoj i kožarsko-obućarskoj industriji»,
http://www.mingorp.hr/default.aspx?id=1925, (pristupili 10. srpnja 2011.)
Službene stranice Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva
(2010.-a): «Operativni program potpora održanju konkurentnosti tekstilne
industrije, industrije kože i proizvoda od kože za 2010. Godinu», Ministarstvo
gospodarstva, rada i poduzetništva:, http://www.mingorp.hr/default.aspx?id=12
(pristupili 10. veljače 2011.)
Službene stranice Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva
(2010.-b): «Osnovano Socijalno vijeće za sektore tekstila, obuće, kože i gume»,
http://www.mingorp.hr/default.aspx?id=2224 (pristupili 10. srpnja 2011.)
Službeni web portal Varaždinske županija (2009.), «Mogućnosti i
perspektive održavanja radno-intenzivnih grana industrije»,
http://www.varazdinska-zupanija.hr/index.php/novosti/iz-zupanije/1424-
moguaenosti-i-perspektive-odravanja-radno-intenzivnih-grana-industrije.html
(pristupili 10. srpnja 2011.)
Stanislawski, R., Olczak, A., (2010.), «Innovative Activity in the Small
Business Sector of the Textile and Clothing Industry», Fibres & Textiles in
Eastern Europe.
Taplin, I. M., (2006.), «Restructuring and reconfiguration – The EU
textile and clothing industry adapts to change», European Business Review.
Taplin, I. M., Winterton, J., (2004.), «The European clothing industry –
Meeting the competitive challenge», Journal of Fashion Marketing and
Management.
Teodorović, I., (2000.), «Industrijska politika u nemirnim uvjetima“,
Ekonomski pregled.
Urošević, S., Đorđević, D., Cvijanović Janko, M., (2009.), «Značaj
doradnih poslova za razvoj tekstilne i odevne industrija Srbije u procesu
tranzicije», Industrija.
Vogler-Ludwig, K., Valente, A. C., (2009.), «Skills scenarios for the
textiles, wearing apparel and leather products sector in the European Union»,
Final Report, Economix, Muenchen.
Wysokinska, Z., (2003.), «Competitiveness and its relationships with
productivity and sustainable development», Fibres & Textiles in Eastern Europe.
Wong, M. C., Au, K.F., (2007.), Central and Eastren European countries
and North Africa – The emerging clothing supplying countries to the EU, Journal
of Fashion Marketing and Management, 11 (1): 56.-68.
EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. (543-566) Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: OCJENA...
566
Ratko Zelenika, Ph. D.
Full professor
University of Rijeka
Faculty of Economics
E-mail:ratko.zelenika@efri.hr
Alica Grilec Kaurić, M. Sc.
Teaching assistant
University of Zagreb
Faculty of Textile Technology
E-mail: alica.grilec@ttf.hr
ASSESSMENT OF THE ECONOMIC POSITION OF
TEXTILE AND CLOTHING INDUSTRY IN
THE REPUBLIC OF CROATIA
Abstract
The aim of this paper is to study and analyse the situation of the textile and
clothing industry in Europe and Croatia. A hypothesis that the current problems
and possible long-term sustainable growth and development solutions for the
textile and clothing industry in Europe and Croatia should be seen as an essential
prerequisite for the development of new policies that will enable restructuring of
textile and clothing industry in Croatia has been confirmed. This paper draws on
secondary (desk research) and primary (interviews with managers of companies,
textile and clothing industry experts and local administration staff in charge of
the industrial sector) sources of information, with scientific methods applied,
such as methods of analysis and synthesis, inductive and deductive methods,
proof and denial methods, method of description and method of compilation.
Key words: textile and clothing (T&C) industry, economic situation,
restructuring policies, the Republic of Croatia
JEL classification: L67
